Što da se radi?

Vjeročka se u početku jedva mogla suzdržati od smijeha, no zatim joj se pričinilo ili je zaista bilo tako, tko zna? On je znao, i ona je doznala, a nama i ne treba znati; nama treba samo fakta. A fakat je bio taj, da je Vjeročka, slušajući Lopuhova, najprije smješeći se, poslije ozbiljno mislila, da on ne đovori s Marijom Aleksejevnom, · već s njom, i ne u šali, već ozbiljno. A Marija je Aleksejevna, ozbiljno slušajući Lopuhova, obratila prema VJjeročkhi : „druš moj, Vjeročka, što sjediš, kao da neznaš ni pet nabrojiti ?.Sada poznaš Dimitrije Sergejića, i želimo, da postane našim dobrim znancem; a DE SC, MJEročka, nemoj tako tuđiti od Dimitrije Sergejića, ja ću kazati Mihailu lIvaniću, da on već imade vjerenicu, pa Mihail Ivanić ne će biti ljubomoran. To je bilo rečeno Vjeročki i Dimitriju Sergejiću; on je sada i u mislima Marije Aleksejevne postao · Dimitrij Sergejić, ne učitelj. Ža samu su Mazciju Aleksejevnu njene riječi imale drugi, posve naravni i pravi smisao, „treba s njime milo postupati; njeđovo poznanstvo može mi poslije, kad bude bogat, dobro doći." Takav je bio općeniti smisao riječi Marije Aleksejevne za nju samu, ali izim općenitoga bijaše Još i poseban smisao: „kad mu se približim, saopćit ću mu, da mi nijesmo bogati, da nam je teško plaćati rubalj za jedan sat." Eto, toliko su značenja imale riječi Marije Aleksejevne. Dimitrij je Sergejić rekao, da će svršiti lekciju, a onda vrlo rado svirati.

VII, Mnogo su smisla imale riječi Marije Alekse_jevne, a također ı mnogo rezultata. Sto se tiče smisla u njenom vlastitom interesu t. j. prištednje

96