Što da se radi?

dalje, pa ću sam objasniti, da Je on upravo Zaslažio blagonaklonost Marije Aleksejevne.

Zaista, iz razgovora Lopuhova s Vjeročkom izlazi, da se način njeđova mišljenja može mnogo više svidjeti ljudima poput Marije Aleksejevne, negoli krasnorječivim zastupnicima prekrasnih ideja. Lopuhov je gledao stvari u istim oblicima, u kojima ih vidi ı masa roda čovječjega, izim zastupnika lijepih ideja. | kao što je Marija Aleksejevna mogla sa zadovoljstvom da ponovi njegove upule Vjeročki u pitanju prosidbe Sto_rešnikova, tako je i Lopuhov mogao potpisati „istina je" ispod njene pijane ispovijesti Vjeročki. Sličnost je njihovih pojmova bila iako velika, da su prosvijetljeni i blagšorodni romanisti, žurnalisti i drugi prosvjetitelji naše publike davno već objavili: „ljudi poput Lopuhova nikako se ne razlikuju od ljudi poput Marije Aleksejevne.” Pa kad su prosvijetljeni i blagorodni pisci tako shvatili ljude poput Lopuhova, zar ćemo onda zamjeriti Mariji Aleksejevni, što i ona nije u Lopuhovu primjetila ništa izim onoga, što su u takvim ljudima našli naši najbolji pisci, mislioci i prosvjelitelji?

Dabome, kad bi Marija Aleksejevna posjedovala ma polovicu onofša znanja, što da imadu ti pisci, ona bi razumjela, da je Lopuhov slabo društvo za nju. No osim toga, što ona nije učena žena, ima i nešto drugo, što je izvinjava: Lopuhov se nije nikada s njome izBOoVOTIO do kraja. On” bijaše propagandist, ali ne takav, kao što su ljubitelji prekrasnih ideja, koji uvijek nastoje oko ubijeđivanja raznih Marija Aleksejevna O VIIjednosti lijepih ideja, kojima su sami ispunjeni. On je imao toliko razboritosti, da nije namje-

112