Što da se radi?

posao, jer ljubitelji prekrasnih ideja i zaštitnici uzvišenih težnja koji su označihi materaliste kao niske i nečudoredne ljude, u posljednje su doba došli na plus zboš svoga uma i karaktera. Oni imadu reputaciju kod svih valjanih ljudi, bili oni materijalisti ili nematerijaHsti, stoga je zaštićivati nekoga protiv njihova proricanja posve suvišna stvar, a obazirati se na njihove riječi postalo je neuljudno,

X.

Samo se po sebi razumije, da glavni smisao razgovora Vjeročke i Lopuhova nije bio taj, kakav način mišljenja treba uzimati kao majbolji mo oni su uvijek prilično malo razgovarali, većinom o Općčenitim pitanjima, Oni su znali, da ih prate dva budna oka, Stoga ni o predmetu, koji ih je najviše zanimao, izmjenivali tek nekoliko riječi, — 1 lo obično onda, kad su tražili note, Glavni predmet koji ih je najviše zanimao; i o kojem su tako malo govorili, nije bilo čuvstvo njihovo jednoga prema drugomu, — ne, o čuvstvu nijesu nikada govorili, nakon onih prvih, meopredije ljenih izreka na kućnoj zabavi. Oni nijesu imali vremena govoriti o tom, One dvije-tri minute, koje su ulovili sigurni, da nitko ne prisluškuje, jedva su dospjeli, da se izgovore o onom predmetu, koji im nije davao ni vremena, ni želje, da objašnjuju svoja čuvstva, — naime o brigama i mislima, kako da se Vjeročka što prije oslobodi svoga položaja.

Odmah je slijedećega julra, nakon prvoga razgovora s njom, Lopuhov tražio inlormacije o tom što se ima raditi, da je prime u glumice,

<

115