Što da se radi?

nazvali ste me tiranom, — izvolite dakle sami praviti planove! Držim, da je suvišno predlagati svoje osnove, da ih vi i opet oprovrBnete. Druže moj, Vjeročka, sama kaži, kako hoćeš živjeti. Meni sigurno ne će drugo preostali, no reći: mila moja, kako ona razborito o svemu misli!

— Što je to? Vi govorite komplimente ? Hoćete da budete ljubezan? No ja predobro znadem: laskaju zato, da vladaju u formi po_ niznosti. Molim, da u buduće jednostavnije ovorite! Mili moj, ti me odviše hvališ! Stidim se, mili moj; nemoj me hvaliti, da ne postanem ohola.

= [Dičjsw(6 Vjero ovlovnu, Sovorit ću vam · grubosti, ako vam je to prijatnije. Vi imate tako malo ženskih osebina, da ćete sigurno izreći potpuno muške misli! i

— Ah, mili moj, reci, što zapravo sačinjava ženska svojstva. Meni se čini, da žena govori kontra altom, a muškarac baritonom. Treba li _ uopće govoriti o našem kontra altı? Zašto nam svi toliko savjetuju, da zadržimo svoja ženska svojstva? Ta to je glupo.

· — Glupo, Vjeročka i ružno.

Dakle se ja neću više za to brinuti, Izvolite, Dimitrij Sergejić, Ja ću predložiti sasvim muške misli o našem budućem životu, Bit ćemo prijatelji, ali ja hoću da budem tvojim najboljim prijateljem, Ali, — nijesam fi još ni rekla koliko mrzim onoga tvog dragogša Kirsanova.

— Krivo mu činiš, on je vrlo dobar čovjek.

— Ali ja da mrzim. I tebi ću zabraniti, da se sastlaješ s njime“?

— Lijep početak. Tako te uplašio moj despotizam, da iz mene hoćeš lutku napraviti. Pa

144 —