Što da se radi?
kako hoćeš, da se ne sastaješ s njim, kad zajedno stanujemo.
— Da, i uvijek sjedite zagrljeni.
— Svakako. Kod čaja i objeda, Samo su nam onda ruke zaposlene pa je teško zagrliti se,
— Nikad se ne rastajete.
— Da, gotovo se ne rastaje on sa svojom sobom, a ja sa svojom. · ;
— Pa ako je tako, zašto da se uopće ne sastanete ?
— Jer smo prijatelji, često nam se hoće razgovarali, pa tako i činimo, dok nas je volja.
— Uvijek sjede zajedno, grle se i svade, grle se i svade, Mrzim ga.
— Sto li pada na um Vjeročka ? Nikad senijesmo posvadili. Zivimo svaki za sebe, prijateljujemo, — pa što onda?
— AB, mili moj, kako sam te lijepo prevarila! Nijesi mi hiio reći, kako ćemo živjeli, a ipak si sve rekao, Kako sam te prevarila! Slušaj, kako ćemo, živjeti, — prema ivome pričanju. Imat ćemo dvije sobe, li svoju ija svoju, — i ireću, u kojoj ćemo pili čaj, objedovali, primati goste koje dolaze obojici. Ja ne smijem ulaziti u tvoju sobu, da ti ne smetam; fa i Kirsanov ne smije, zato se i ne svadite., Ne smiješ ni ti u moju. Još nešto: ah, mili moj, zaboravila sam pilali, miješa li se Kirsanov u tvoje poslove ili ti u njegove? Imate li pravo, da ispitujete jedan drugoga.
EZ sadi ja Znam, Sto ceš Hs Korcanovi Ne ću da ti kažem, ~
— Ja ga ipak mrzim, Ne trebaš ni govoriti. Samo znam: nemate pravo ispitavati jedan drugoga, Dakle, i ja nemam pravo pitati tebe ni o
10, 145