Što da se radi?

da Vjeročka uzmogne za to vrijeme olići: sad sam ja veseo, dok Je Nataša na mojoj strani,

Slijedećeg se dana nakon četiri dnevnog traženja našao stan u 5, liniji Vasiljevskog Ostrva. Pošto je Lopuhov imao svega 10 rubalja, odlučio _ je zajedno sa svojim prijateljem, da mu je nemoguće sada već misliti o vlastitom gospodarstvu; stoga su najmili tri sobe s pokućtvom, posuđem i opskrbom kod nekih mješčana : starca, koji je tiho provodio svoje dane kod jedne ograde između prve i druge linije za stolom punim gumbašnica, vrpca, puceta i sličnoga, a večeri sa svojom sltaricom, koja je čitave dane Mkrpala stotine i tisuće starih stvari, što su joj donosili sa Tolkučavo trga. Podvorbu su imali također od”tih ljudi. Sve to zajedno stajaše 30 rubalja na mjesec. Tada, — deset godina natrag, — bijahu jeltina vremena prema petrogradskoj mjeri, Kod takvih okolnosti bijaše osiguran život na tri, pače ina Četiri mjeseca; ta na čaj dostaje 10 rubalja · mjesečno. Lopuhov se nadao, da će za čeliri mjeseca naći lekciju, kakav literarni posao, kakav rad u jednoj trgovačkoj tvrci, — svejedno je. Onaj dan, kad su našli stan, koji bijaše vrlo lijep, zato su ga tako dugo tražili, Lopuhov je, došavši po običaju na sat, rekao Vjeročki:

— Sutra se otseli, druže moj; evo ti adrese. Više ne ću da govorim, jer bi mogli opaziti, — Mili moj, ti si me spasao!

_— Kako ću olići od kuće? Da kažem? Mati će stati bijesniti, može je zaključati. Vjeročka je odlučila, da će ostaviti pismo u svojoj sobi. Kad je Marija Aleksejevna, čuvši da joj kćer ide prema Nevskomu, odlučila poći s njom, Vjeročka se vratila u svoju sobu, da uzme pismo.

*

163