Što da se radi?

“ledam na te: tako si nemoćna i tako zla zbog prekomjerne besmislice, što te ispunjava.

Ljutim se na tebe, jer si zla prema ljudima, a ljudi — to si fi sama, pa zašto si zla prema sebi samoj? Stoga te i Srdim. Ali ti si zla zbog pomanjkanja umne snage; i zato grdeći te, moram fi i pomoći. Gdje da počnem? Pa makar i tamo, gdje su sada zapele tvoje misli: kakav je to pisac, koji tako osorno govori samnom ? Reći ću i, kakav sam ja pisac.

Ja nemam ni truna umjetničkog dara, i jezik ne poznajem, dobro. Sve to ne smela: čitaj, predobra javnosti! ne će ti biti uzalud, Zaista obra stvar, ona će da popravi pogreške pisca, boji joj služi, Zato ću da ti kažem: da te nijesam upozorio, tebi bi se zaista činilo, da je pripovijest pisana umjetnički, i da pisac imade mnogo pjesničkoša dara, Ali ja sam fe upozorio, da u mene nema dara, — sad ćeš shvatiti, da vrijednost istorije leži u njenoj istinitosti,

Uostalom, predobra publiko, pošto razgBovaram s tobom, treba da se izgovorim do kraja; ti, prem si ljubiteljica — nemaš vješline, da pogađaš ono, što nije rečeno. Pošto ti rekoh, da nemam ni truna umjelničkoč dara, da mi je izradba slaba, nemoj da stvoriš zaključak, kao da ti rekoh, da sam lošiji od onih tvojih pripovJedača, koje držiš velikima, i da je, moj romam slabiji od njihovih djela. Toga ja nijesam reko, Ja tvrdim, da je moja pripovijest slaba po izradbi, ako je porediš s djelima ljudi, koji su zaista obdareni; ali sa slavnim djelima tvojih znamenilih pisaca, možeš smjelo, da porediš moju istoriju 1 po izradbi, cijeni Je pače i više — ne

13