Što da se radi?

briga. Bilo bi suviše opširno i suhoparno 'govoriti o drugim uslovima radionice isto onako, kako smo govorili o razdiobi dohotka, Mnogošto uopće ne ćemo spominjati, da ne dosadjujemo, gdješto tek letimice spomenuti alo: n Dp27 atelier je uveo agenluru za prodaju izrađenih predmeta, — posebnoga skladišta još nije bilo moguće olvoriti, ali je bio uzet u najam malen” dučančić na Tolkućem trgu, gdje su dvije starice bile namještene kao prodavačice, No ipak je potrebno nešto polanje spomenut o jednoj strani života u atelieru, i

Vjera je Pavlovna već u početku donosila knjige, Nakon svršetka svoga posla, običavala bi čitati na glas pola sata ili čitav sat, dok je ne bi opet pozvala dužnost, Posve je razumljivo, da su se djevojke zagrijale za čitanje, a nekoje su već i otprije u tom uživale, Doskora je čitanje u vrijeme rada postalo regularno, Uvelo se, da su nekoje švelje izmjenjivale Vjeru Pavlovnu u čitanju, i to im se vrijeme zaračunavalo u posao, Vjera je Pavlovna kadikad umjesto čitanja stala pripovijedati, a poslije se to pričanje promeinulo u neku vrstu tečajeva za razne nauke, Poslije tih uspjeha, Vjera je Pavlovna smatrala mogućim da se uvedu i regularna predavanja, Djevojke su s velikim inte- . resom pratile predavanja, a uz to je posao dobro napredovao, te su odlučile prije objeda učiniti stanku za slušanje lekcija.

— Aleksej Petroviću, reče mu Jednom Vjera Pavlovna, imam jednu molbu na vas. Nataša je već pristala uz mene, Moja radionica

postaje licej za svemogfuće nauke, Budite i vi profesorom!

213