Što da se radi?

a on ju je pograbio za ruku. Istrgnuvši ruku, nehotice ga udari u prsa, a na pločniku zazveči ura ljubeznoga gospodina, Ljubezni gospodin pograbi Pribitkovu sa čuvstvom zakonitog prava vičući: »krađa! stražaru!« Dva stražara odvedoše Pribitkovu u zatvor. U atelieru se tri dana nije o njoj ništa znalo i nitko se nije mogao dosjetiti, kuda je nestala, Četvrti je dan neki dobri vojnik, koji je služio kao čuvar u zatvoru, donio Vjeri Pavlovnoj cedulju od Pribitkove, Lopuhov se smjesta dao na posao. Čuo je i sam izdijelio mnoge grubosti, nakon čega je otišao k Seržu, Serž i Julija bijahu na nekoj zabavi te su se tek slijedeći dan vratili. Dva sata nakon povratka ·Serža, ispričao se je civilni prislav pred Pribitkovom i takodjer pošao k njenom vjereniku, da se ispriča, No njega nije ·bilo kod kuće, Taj je još dan prije bio u· zatvoru i doznao za ime onoša Sospodina, te došavši k njemu, pozvao da ma dvoboj, Prije no što je čuo o »dvoboju«, udari u smijeh, Činovnik je rekao: »no od toda izazova ne ćete umaknutil« — i dade mu pljusku. Gospodin pograbi batinu, dok ga činovnik odrine, na što on padne, Čuvši larmu, doleti služinčad i nadje svoga gospodara mrtvim, On se teško srušio na pod i sljepočicom udario o oštru izbočinu atola, Činovnik je dosp:o u tamnicu; počela s~ voditi istraga, kojoj se nije predvidio kraj. Što dalje? Ništa dalje, samo je od toga doba bilo teško gledati u Pribitkovu- | uo je i još nekoliko pripovijesti, ne tako kriminalnih, no takodjer ne veselih, To su obične pripovijesti, zbog kojih djevojke prolijevaju mnogo suze, a mladi ili ne posve mladi

15