Što da se radi?

Ta on je liječnik i znade, kad smije spavati, a kad ne smije. Ona se stidjela, što je dovela do toga, da je Kirsanov morao noćiti kod njih, no on se nije osvrtao na njena uvjeravanja, da će spavati ı ako njega ne bude, »Vi ste skrivili, Vjero Pavlovna, pa morate biti kažnjeni, Ja vama ne mogu vjerovali«,

Nakon četiri dana postalo je i njoj Jasno, da bolesnik više gotovo i nije bolestan, Te su večeri njih trojica igrali karte; Lopuhov je na pola sjedio i govorio posve čistim glasom, Kirsanov je mogao napustiti svoju noćnu O čemu je upravo bio objavio,

— Aleksandar Matvejić, kako to da ste vi mene posve zaboravili? S Dimitrijem se ipak često sastajete, jer vas on posjećuje, no k nama nijeste dolazili upravo pola godine, A sjećate li se? — u početku bijasmo nas dvojica dobri prijatelji!

— Ludi se mijenjaju, Vjero Pavlovna, a uz to se mogu pohvaliti, da vrlo mnogo radim, Gotfovo nikud ne idem; nemam vremena ı lijen sam. Toliko se čovjek umori radeći od 9—5 sati u bolnici ı u akademiji, aa iza toga najvoli odmarati se u kućnoj haljini, Prijateljstvo Je lijepa stvar, no oprostite mi, cigareta, divan i kućna haljina su još ljepše stvari,

Zaista, Kirsanov već gotovo dvije godine dana nije dolazio k Lopuhovima. Čitalac nije opazio njegovog imena, medju njihovim obič_ nim gostima, a i medju ON bio J je on izdan od najrjedjih, ·

*

|