Što da se radi?

VIIL ·

Pronicavi čitatelju, — ja govorim samo s tobom, jer je čitateljica suviše pametna, da smeta svojom pronicavošću. S toga jednom za svagda kažem, da govorim samo s čitateljem. I medju vama imade mnogo ne glupih ljudi i s lima nije potrebno da govorim, No većina je čitatelja, medju tima gotovo svi literati, pronicava, pa s njima volim da razgovaram. Dakle pronicavi čitatelj kaže: razumijem o čemu se radi. U životu Vjere Pavlovne započima novi roman, u kome će igrati ulogu Kirsanov. Znadem još i više: Kirsanov je već odavna zaljubljen u Vjeru Pavlovnu, stoga je i prestao dolaziti k njima. — O kako si mudar, ti pronicavi čitatelju. Čim li se samo iz daleka nešto natukne, ti odmah sve shvaćaš ı ushićuješ se poradi. svoje pronicavosti. Ja ti se divim,

I tako se u životu Vjere Pavlovne pojavljuje novo lice, koje bi trebalo opisati, da već nije· opisano. Kad sam govorio o Lopuhovu, teško mi je bilo odijeliti sa od njegovog prijatelja i nijesam o njemu znao reći gotovo ništa lakvoga, što ne bi trebalo ponoviti i o Kirsanovu. I zaista, sve što će ({pronicavi) čitatelj doznati o Kirsanovu, sve će to biti zapravo ponavljanje onoga, što se može reći i O Lopuhovu. Lopuhov je bio sin mješčanina — prilično imućnoga, t. j. takvoga, koji je često imao meso u juhi. Kirsanov bijaše sin pisara kod suda t, j. čovijeka, koji često nije imao meso u juhi, — no dakle.i obratno, — koji često jeste imao meso u juhi, Lopuhov je vrlo rano, gotovo u djetinjštvu, počeo sam zaradjivati. Kirsanov je od 12.

228