Što da se radi?

X,

No treba reći i dvije, tri riječi o vanjštini Kirsanova.

On je kao i Lopuhov imao pravilne, lijepe crte lica. Jednima se· činio ljepšim jedan; drugima — drugi, Lopuhov bijaše tamnije puti, imao je famnmo Rkestenjastu kosu, blistave, tamne oči, koje su se činile gotovo crnima, OTlovski nos, debele usnice, a lice dugoljasto, Kirsanov je imao plavu kosu, tamnomodre oči, ravan grčki nos, malena usta, lice dugoljasto i. neobično bijelo. Obojica bijahu prilično visoki i stasiti; Lopuhov nešto jačih kostiju, a Kirsanov nešto viši,

Položaj je Kirsanova bio već prilično ugledan, Imao je svoju katedru. Većina je birajućih faktora bila protiv njega; ne samo, što mu ne htjedoše dati katedre, već ga ne htjedoše ni doktorom proglasiti, no nije im to nikako moglo uspjeti, Dva, tri mlada čovjeka i jedan ne mladi čovjek, njegovi prijašnji profesori i prijatelji odavna su već ispričali ostalima, da na svijetu postoje nekakav PFirhof koji živi u Berlinu, i neki Claude Bernard, koji živi u Parizu, ı neki drugi, kojima ne možeš imena upamtiti, — i svi su oni lumina mundi u medicinskoj nauci, Sve se to do skrajnosti protivi istini, ier su nam medecinski lumina mundi poznati: Burgav, Gufeland, Gavier, koji je ustanovio optok krvi i Dženner, koji nas je naučio ciepljenju protiv ospica, Ti su nam poznati, no Firhof i Claude Bernarde nikako ne poznajemo, kakvi su oni dakle luamina mundi? Uostalom vrag bi ih znao! I upravo·se taj Claude Bernarde s poštovanjem

235