Što da se radi?

M

vorili : »poslat ću po vino«. No pošto sam se sramila pred njim, odvraćala sam: »ne, nipošto!« Inače ne bih izdržala ; misao o tom, da mi vino škodi, ne bi bila dovoljna da se sustepgnem, Poslije, nakon tri nedjelje po prilici, nije se meni činilo, da me on ljubi ili promatra, nije više trebalo veliko svladavanje ; potreba za vinom je prestala. Štedila sam novce, da mu vratim i nakon dva mjeseca mi je fo uspjelo. On se tomu vrlo veselio, Slijedeći mi je dan kupio za taj novac robu za haljinu i drugih stvari. I nadalje je dolazio k meni kao liječnik k bolesniku. Jednom mi reče: »Eto sad mi se vi, Naslenjka, svidjate«, Zaista je moje lice, koje bijaše od vina poružnilo, opet poljepšalo, boja lica bijaše nježnija i oči jasnije, | način se moj promijenio; misli mi bijahu skromne, no jezik mi se često zapletao pa sam onda govorila neprijatno kao prije, ali i to se počelo pomalo gubiti, Kad mi Je rekao, da mu se sviđam, toliko sam se obradovala, da bih ga najradije zagrlila, no nijesam se usudila, »Vidite li, da nijesam baš tako drven?« Govorio Je, da sam lijepa i stao me maziti! Moju je ruku položio na svoju i gladio je i gledao, a i ruka mi je u ono vrijeme postala lijepša 1 bijelija, I, Vjero Pavlovna, kad je uzeo moju ruku, Ja sam se zacrvenila kao nevina djevojčica, — nakon moje prošlosti, Vjero Pavlovna, Čudno je to, ali istinito. Uza sav stid, ipak sam rekla, i ako Je to smiješno: »kako to, da me sad želite maziti, Aleksandar Matvejić?« »Jer ste čestita djevojka«, Te su me riječi tako ganule, da sam zaplakala. On je pitao: »Što vam je, Nastenjka? Što mislite?« — i poljubio me je, . Pa što mislite? Od toga mi se poljupca zavrtilo

251