Što da se radi?

kođer oduzimaju pokoj života. Shvaćaš li, da je gnjusno i nepošteno podvrgavati čovjeka onomu, što mi zovemo besmislicom? Čuješ li, kad ti kažem, da su tvoje misli nepoštene.

— Druže moj, ti govoriš potpunu istinu. No ja ne shvaćam, čemu ti to govoriš i u kakovoj je to vezi samnom. Ja ti nijesam gOovOrio ni o kakovoj namjeri riskirati mirom nečiješ života, niti o čem sličnom, Ti fantaziraš, i to je sve, Samo te molim, da me ne zaboravljaš, jer je meni prijatno provoditi vrijeme s tobom, prijateljem svojim, Hoćeš li mi ispuniti molbu?

— Ona je nepoštena, a ja ne ću da radim nepoštenih stvari,

— Vrlo lijepo od tebe. No ti si se uzrujao poradi nekih fantazija, pa si se upustio u ieoriju. Hoće ti se teoretizirati, bez stvarne primjene. IHajde, da i ja teoretiziram pa da ii zadam pitanje, koje se ni k čemu ne odnosi, koje razjašnjava apstraktnu istinu, koja se ne primjenjuje nikuda, Ako netko može drugomu prirediti veselje, bez da sebi učini i najmanju neprijatnost, to ja držim, da račun zahtjeva, da to učini, jer će i sam osjetiti prijatnost, Nije li tako?

— To je glupo, Dmitrij, govoriš o drugom.

— Ja ništa ne govorim, Aleksandre; bavim se tek teoretskim pitanjima. Eto još jedno, Ako se u nekom rađa potreba, — ima li smisla, ako nastojimo ugušiti tu potrebu? Kako misliš? Je li da misliš: takovo nastojanje nema smisla. Ono dovodi samo do toga, da potreba dobiva utrirani razmjer, a to je štetan i lažan pravac; to je štetno i ružno, to, gušeći se, zagušuje sa sobom i život na žalost.

292