Što da se radi?

— Nije u tom stvar, Postavit ću ti to teoretsko pitanje u drugom obliku, Imade li tko pravo podvrgavati čovjeka riziku, ako mu je i bez toga dobro? Doći će vrijeme, kad bude svim potrebama ljudi potpuno udovoljeno; to mi znademo, ali mi znademo također, da to vrijeme Još nije nastalo, Sad je razuman čovjek zadovoljan, kad može udobno živjeti, i ako nijesu sve sirane njegove prirode razvijene onako, kako bi on želio,

Pretpostavit ću, u smislu apstraktne hipoteze, da postoji tako razuman čovjek, Pretpostavit ću, da je taj čovjek — žena, Pretpostavit ću, i opet u smislu apstraktne hipoteze, da je brak — položaj, u kojem je tom čovjeku udobno živjeti, Pretpostavit ću, da je zadovoljan svojim položajem, pa kažem: kod takovih uslova, tko imade pravo podvrgđavati tog čovjeka riziku, Sdje može izgubiti dobro, što ima, i što da zadovoljava, samo zato, da vidi ne će li postići i nešto bolje6a, bez česa može da bude? To Će. biti zlafno doba, ali Ce (clc doce Željezno doba prolazi, gotovo što nije prošlo, ali zlatno

još nije nastalo, Ako, — i opet u smislu apstraktne hipoteze, kakova jaka potreba toga čovjeka, — uzmimo na pr. potreba ljubavi ne bi

bila uopće udovoljena ili nedostatno, ja ne bih imao ništa protiv rizika, koji bi taj čovjek poduzeo, ali sam, a nipošto ne, da ga tko drugi podvrgava riziku, No ako taj čovjek imade zadovoljenje svoje potrebe, onda ne smije ni sam riskirati, Pretpostavit ću, u smislu apstraktne hipoteze, da on ne želi riskirati, pa kažem: pravo ima, on je razuman, a bezumno i zlo postupa onaj, tko ga, bez njegove želje, podvr-

293