Što da se radi?

— „reče časnik. Ona, koju si ti nazvala Gru- zinkom, to i jeste ona, Ruskinja.

— Ti hoćeš iz mene budalu da praviš!

— Prava Ruskinja,

— Nije moguće! :-

— Krivo držiš, draga Julijo, da Je u našem narodu samo jedan lijepi tip, kao u vas, Vi imate mnogo plavuša. A mi smo smjesa plemena, plavih kao Fini, („da, da Fini", primijetila je u sebi Francuskinja) pa dalje sve do crnih, crnijih od Talijana, — to su Tlafari, Mongoli („da, Mon-_ goli, znam, primijetila je opet Francuskinja) svi su ti dali mnogo svoje krvi u našu krv, Naše plavuše, koje ii mirziš, te su tek jedan lokalni tip, — mnogo rasprostranjen, ali ne vladajući.

— CĆČudnovato! No ona je divna! Zašto ne

ide u glumice! Uostalom, gospodo, ja govorim.

samo ono, što sam vidjela, Ostaje Još vrlo važno pitanje, a to je njena noga, Veliki vaš pjesnik Karasen kaže, kako sam čula, da u čitavoj Rusiji nema ni pet pari malenih, lijepih nogu,

— Julijo, to nije rekao Karasen, — 1 bolje će biti, da ga zoveš Karamzin, —_ Karamzin je bio ruski povjesničar, ili bolje, — tafarski, ne ruski povjesničar, — to ti je opet novi dokaz o različitosti naših tipova, O. nožicama je rekao Puškin: njegovi su stihovi vrijedili za ono doba,“ no danas im ne pripisujemo istu važnost. Uostalom, Eskimi živu u Americi, a naši divljaci, koji piju krv jelena, zovu se Samojedi! -

— Hvala lijepa, Serž, Karamzin je povjesničar; Puškin — znam; Eskimi su u Americi; Rusi — Samojedi, da, Samojedi, — to prekrasno zvuči: Samojedi! Sad ću upamtiti. Ja, gospodo,

uvijek zahtjevam od Serža, da mi to govori, kad

29