Što da se radi?

sam poštena, Doći k meni — to bi za vas zna čilo izgubiti dobar glas. Nije uputno ni što sam k vama došla, drugi puta već nebi smjela toga učiniti, Međutim treba da se sastanemo može biti i više od jedamput — 1. J. ako imate povjerenja u mene. Da? Kada ste sutra slobodni?

— Oko dvanaest sati, — To je Juliji suviše rano, no ništa zato, Naložit će da je probude i sastat će se s Vjeročkom u onom djelu doslinskoša Dvora, koji je suprotan nevskomu, Tamo će se lako naći i tamo nitko ne pozna. Julije,

— Da, o još jedne srećne misli! — Dajte mi papira, da napišem pismo onom nevrijedniku, da da dobijem u ruke. Julija je napisala: „Monsieur Storešnikov, vi se sada po svoj prilici nala- zite u neprilici, Alco želite da se rešite tih neprilika, dođite k meni, oko 7 sati, M. Le — Tfellje“, — Sad S Bogom!

— Julija je pružila ruku, ali Vjeročka joj se bacila oko vrata i stala je ljubiti i plakati, Julija se također nije mogla svladati, ta ona nije znala tako suzdržavati suze kao Vjeročka,

a sad je još bila i suviše ganuta radošću i po- —

nosom na svoje dobro djelo, Došla j je u ekstazu, govorila je govorila. je sa suzama i poljubcima i završila- usklikom :

— Druže moj, milo moje dijete! Ne dao ti Bog, da ikada doznaš, što osjećam, ja sada, kad nakon mnogo godina ponovno osjetih dodir nevinih usana, Radije umri, no nedaj poljubca bez ljubavi!

43