Što da se radi?

jevne. Kad je Marija Aleksejevna razmišljala, uvijek je došla do tih zaključaka, Ali oči su i uši svjedočili protivno. Pa kako da postupa, ako je =aključak zaista krivi, ako kćer neće da pođe za Storešnikova ? Ona je takova zvijer, da ne zna, kako će je ukrotliti. Bit će, da nevaljala Vjerka ne će da se udaje, — bez sumnje, bit će tako, — zdravi je fazum bio odviše razvijen u Marije Aleksejevne, a da je mogla varati sebe vlastitim Takavim mislima o Vjeročki kao o vještoj infrigantia, Ali to djevojče postupa·.ftako, da ako što bude {vrač bi znao, što je njoj na pameti, može biti baš i to!), onda će ona svakako biti potpuna gospodarica nad mužem, nad njegovom majkom i nad kućom, — dakle što preostaje? Cekati i Sledati, drugo ništa ne može. Sada Vjerka ne pristaje, ali će se priviknuti i pristati, — no pa i zastrašiti je može malo u zgodan čas! A sada treba čekati, dok dođe vrijeme, I Marija je Aleksejevna čekala, No odviše je bila zavodljiva misao, koju je nijekao njen zdravi razum, naime da Vjerka vodi stvar do svadbe. Sve je, izim Tiječi i vladanja Vjeročke, potvrđivalo tu misao. Mladoženja je bio nikad bolji, Mati se njegova prolivila, ali ju je sin ušutkavao kućom, pa je stala da se smiruje, Izrazila je želju, da upozna. Vjeročku, — ali Vjeročka nije otišla do nje, U prvi je čas Marija Aleksejevna pomislila, da bi ona na mjestu Vjeročke bila pametnija, da bi je pohodila, no razmisliv malo odlučila je, da mnogo pametnije ne ići, O, ta to je dobro izmišljeno! — i zbilja; nakon dvije nedelje Ana je Petrovna došla sama pod izlikom, da će pogledati novi namještaj; bila Je hladna i zagrižljivo ljubezna, Vjeročka je nakon dvije, tri zagrižljive fraze

5 __- 65