Student

SVEST I SAMOSVEST

Jedan od najkarakterističnijih fenomena našeg doba predstavIja sve prisutniji studentski геvolt u nizu zemalja. Studenti se nalaze u prvim redovima boraca za građanska prava ili u povorkama koje protestuju protiv hladnog rata, ekonomske bede ili nuklearnog naoružanja. Oni unose promene u klimu zemalja koje teže izvesnoj unutrašnjoj političkoj ravnoteži i nagoveštavaju duboke promene. Pri tom, ajihov u osnovi miran revolt, ponekada dobija nove dimenzi je, služi za politička natezanja i u:enjivanja i ne tako retko dobiја i iskrivljeni tok. Ali studenti niza zemalja, upotrebljavajući sHgrci, iđentlČna sređstva protesta i boreći se za veoma shčne ideale demokratije i jednakosti, postaju neka vrsta savesti čove-

čanstva. lako još uvek izolovan, njihov protest je u osnovi blizak idejama najprogresivnijih snaga našeg sveta. U takvoj situaciji, apolitičnost i neangažovanje velikog broja naših studenata postaje problem koji snažno privlači našu pažnju. Nije teško priraetiti pasivnost većine naših akademskih građana. I onda kada iznose predloge i kritike, oni su mahom neorganizovani i neobrazloženi. Studenti gube svoje zajedničke interese, ne angažuje se u stvaranju pravednijeg i humanijeg društva. Stvara se sloj Ijudi koji su obuzeti pragmatičkim ciljevima i koji ideje humanizma malo Ш ni malo ne interesuju. Primeri revolucija koje su izmenile izgled sveta i odnosa među Ijudima prisutne su pred njihovim

očima. One bd trebalo da postanu deo njihove svesti, da utiču da se angažuju u ovom momentu i u naš e m društvu. Pa ipak, sve dok ta svest ne dođe do stepena određene samosvesti, teško je verovati u potpunije angažovanje naših studenata. Onda kada studenti postanu sves ni svoje uloge u našem još nedovoljno razvijenom dništvu, kada shvate da se sooijalistički razvitak obezbeđuje uz saradnju i kritičku misao svih snaga koje za to imaju uslova, tada ćemo obezbediti uslove za stvamo i trajno angažovanje studenata. Onda kada svest studenata postane njihova samosvest, hiljade i hiljade mladih Ijudi obezbediće nove uslove revoluciji.

ZARKO KORAC

YA SEKSUALNO VASPITANJE

JEDNA NEPOTREBNA AGITACIJA

RETKA SU DRUSTVA U KOJIMA JE ŠKO LA IMALA UGLED, DOK JOJ SE ISTOVREMENO STAVLJALO U NADLEŽNOST VELIK BROJ PROBLEMA OMLADINE. U NOVIJE VREME NEKOLIKO BEOGRADSKIH LISTOVA POVELO JE PRAVU KAMPANJU ZA UVOĐENJE SEKSUALNOG VASPITANJA KAO SKOLSKOG PREDMETA, U OVOM ILI ONOM VIDU. Jedno je nesunmjivo: dobro je što je ova tema pokrenuta. Do skora ona je bila van domena diskusije kao nešto o čemu bi trebalo raspravljatd-, ali »drugom prilikom« koja se nikako nije ostvarivala. Međutim, u ovoj agitaciji zaboravilo se na nekoliko važnih stvari. 1) škola Je već preopterećena svojim obaveznim i neobaveznim nastavnim aktlvnostima. Istina, moglo bi se razgovarati o tome da li učenici treba da uče sve ono što sada ulazi u nastavne programe i koliko u njima ima nepotrebnog.No, to pitanje se svakako neće reišti uvođenjem seksualnog vaspitanja u nastavnu delatnost. Istina je i to da se jedan broj nastavnika odnosi »stidljivo« i »kukavički« prema pitanjima iz ove oblasti, čak i kad se ona kreću u ok* virima postojećih predmeta... Međutim, ova činjenica nije argumenat za stav da škole treba da preuzniu brigu oko seksualnog vaspitanja mladih, naprotiv. Kad se ističe kako je omladina neobaveštena, ili rđavo obaveštena o ovim pitanjima i istovremeno se prebacuje vaspitačima da su nespremni za razgovor o ovom pro blernu, zaboravlja se da i vaspitač mora da bu de vasp’lan. 2) Ako se već na određen način objašnjava, ako t ravđn, sadašnje stanje v i 'aktivnošću -л i »st'dljivost«

MOŽE LI SKOLA DA REŠAVA PROBLEME MLADIH?

nastavnika može objasniti, ako ne 1 opravdati, širim društvenim kontekstom u kome deluje škola. U našoj sreddni sreću se veoma raznoliki tipovi seksualnog ponašanja. Cak i u manjim gradovima mogu se srestd koncepti koji se кге ću od klasičnog patrijarhalno-hrišćanskog i puritanskog do elemenata raspadanja ovog koncepta, anglosaksonskog tipa reakcije na puritanski raoral, ponašanja koje karakteriše urbane industrijalizovane ambijente i konačno nečega što bi se moglo smatrati socijalističkitn (seksualnim) moralom. U tom kontekstu zahtevati od nastavnika da nastupi kao vaspitač, znači sa stanovišta jednog prosvetiteljskog optimizma tražiti da školstvo, koje je i samo društveni problem, rešava društvene probleme. 3) Kad je reč o pslhologiji, fiziologiji i tehnici seksualnosti uvođenje nekog predmeta u škole, koji bl tretirao ova pitanja, savršeno je nepotrebuo. 0 пјипа se može informisati svako ko je završio osnovnu školu bilo preko popuiarnih članaka u štampi, ili iz postojeće seksološke literature. U tom smislu potrebnije bi bilo uvestd odgovarajuće obaveštavnje u ustanove za pređškolski boravak dece sa ciljem da se üblaže negativni efekti besmislenih odgovora koje daju roditelji na dečja pitanja o seksualnosti, poreklu dece i sl. 4) Na osnovu svega ovoga mislimo da bi daleko važnlje bilo uvesti u srednje škole Jedan predmet koji bi tretirao Ijudske odnose uopšte i u kome bl seksualni moral, odnosno seksualnost kao posebna vrsta Ijudskih odnosa, bila samo jedan od aspekata. U najgorem slučaju ovaj predmet bi mogao bili uveden umesto one smeše sociologije, pohtičke ekonomijc i psihologije koja se u različitim školama predaje pod različitim nazivima.

Da. Da.

KO UČI ZLO NE MISLI

Mnogl se boje toga da vellka preopterećenost monlrn radom, naročito kod naučnika, lako može da dovede do raznoraznlh nervnih poremećaja. Ali kada se naučnik bavi poslom koji strasno voli, gornja granlca opterećenostl Je izvanredno vlsoka i to bez ikakvlh štetnih posledlca. Obrnuto, ako bavljenje гаdom pruža čoveku slabo Ш nlkakvo zadovoijstvo, ta granica je vrlo nlska. Ta zapanjujuća osoblna organizma treba da postane predmet istraživanja fiziologa. Poznajem naučnike za koje ne predstavlja napor svakodnevnl naporan rad u trajanju od 10 satl (eksperimenti, teoretskl proračuni, osmišljavanje rezultata, čitanje literature). Razume se, čovek koji naporno radi mora svome organizmu da obezbedi i dobro organizovani odmor I to takav odmor koji će doneti maksimalno zadovoljstvo. Razrada pltanja higijene odmora Ijudi koji se

bave Intelektualnim radom mogla bi da bude od velike praktične koristl. Naučnike koji se bave proučavanjem prlroduih nauka brine druga jedna stvar, a to je organzaciono pitanje naučnog rada. Taj problem oduzima sada mnogo manje snage i vremena. Glavne teškoće koje iskrsavaju sada pred naučnicima svih specijalnosti povezane su sa proučavanjem naučne literature. Obim naučnih publikacija dvostniko se povećava otprilike svakih 10—15 godina. Postaje gotovo nemoguće da se prati razvitak čak i u onom pravcu nauke, u коше dela istraživač. Zato je od kolosalnog značaja temeljno raenjanje sistema informacija, konstmkcija i priprema elektronskih računara, a takođe stvaranje centara za dobijanje brze i organizovane informacije o bllo kom pitanju. (HIGUENA UMNOG RADA, »BORBA«, 27. 111 1968)

PAJA PATAK I MOCART

PLAKATI

SUPER-POSTERSI, TO JEST SUPER-PLAKATI, NOVA »CAKA« KOJA SMENJUJE ZNAČKE (BEDŽEVE), IZAZIVAJU PAŽNJU PRE SVEGA SVOJIM REKORDIMA U PRODAJI (KOD NAS SU SE POJAVILI ZASAD SAMO KAO BESPLATAN UZORAK UZ POJEDINE LISTOVE). KAO »DOBAR POSAO« ONI SPADAJU U GRUPU KOMERCI JALNIH DOSETKI KAO ŠTO SU HULA-HUP OBRUČI, LOPTICE, ZNAČKE ITD. No, dok je ranije bila reč o manje-više jednoznačnim izumima, superfotosi zbunjuju zbog heterogenog sastava svojib iunaka. Tako se u rekordnom broju prodaju fotosi Ajnštajna, Belmonda, Napoleona, Tarzana, Marksa, Betmena, Mocarta i Paje patka.

ŠTA POVEZUJE MOCARTA I PAJU PATKA Ovaj tim bio bi čudan čak i na jednom karnevalu. No, ako zanemarimo šaljivu stranu ovog fenomep^, ostaje Q?ibil jno pitanje; koja to osobina prodaje Mocarta i Paju patka. čini se neotklonjivom pretpostavka da, i pored svih razlika, postoji u svim ovlm ličnostima jedan zajedničkl elemenat kojl predsrav Ija osnovu njihovog komercijalnog efekta. Do sada su zajedničke karakteristike tražene samo u okviru pojedinih grupa. Recimo Ajnštajn, Marks, Lenjin... predstavljali bi ličnosti које su promenile, ili pokušale da 'oromene nauku, politiku, svet... Od prve je jasno da Tarzan i Paja patak nemaju tu nikakva posla. Stoga i dalje ostaje pitanje šta je to što povezuje Paju natka i Ajnštajna i uzdiže ih do slmbola pop-civilizacije. čini se da je u pitanju jedna jedina odlika; populamost. Otuda super-plakati nisu savreraene ikone, niti su ličnosti koje su na njima prestavljene idoli, bar ne u klasičnom smislu te reči.

SPOMENIK SLADOLEDU I TENKU Рге par godina jedan ođ stvaralaca pop-arta rekao je da bi voleo, kad bi ши bilo dozvoljeno, da na nekom velikom trgu podigne spomenik koji bi predstavljao sladoled, iii komad torte (što bi, uostalom, u ođnosu na već podignute spomenike ten kovima, raketama itd. bilo mnogo zdravije).

IKONE ILI SIMBOLI POP CIVILIZACIJE

Ideja super-fotosa nosi nešto od ftnfantilnosti, Ironlje 1 humora sladoleda kao obeliska. Ono Što razlikuje Jedan super-fotos od ikone jeste na *ednoj strani neozbiljnost, ironija, a na dmgoj jedna infantilna, mnogobožačka, naivna idolatrija divljenje koje deca gaje prema odraslim osobama naprosto zato što su ove odrasle. Pop-idoli se lako menjaju, jer ono po čemu oni jesu jeste popularnost. Sama popularnost nekih likova primarno počiva na određenim vrednostima, ali one su u samom fenomenu popularaosti irelevan tne tako da је prvobitni rdnos izvmut: neko nije popularan zato što vredl, već vredi za to Što je popularan. A popularai su i Paja patak i Mocart i ostali miontiražni bogovi. Popularnost je univerzalna: svako može biti po pularan. Robe mogu biti tražene, a Ijudi popularai.

RAVNOPRAVNOST STRIP/ I VISOKE KULTURE Plakat super-fotos označava jedan novi, pomalo šaljiv odnos prema autoritetima i istorijskim ličnostima, lišen one akademske strogosti, ozbiljnosti i patemalne utegnutosti. Ova pozltivna tendencija je, međutim, povezana sa izvesnom površnošću, detronlzacijom vrednosti visoke kulture I razvodnjavanjem njihovog kritičkog sadržaja. Pop-civilizacija nosl u sebl obe ove tendencije. Junaci istorlje 1 kulture izjednačeni su sa junacima stripa i zabave. Nije tu samo reč o pepsi-generaciji, već o jednom širokom frontalnom menjanju društva koja podležu određenim promenama na planu proizvodnje i saobraćanja (komunkacije). }

\ EFIKASNOST I NOVI k VIDOVI SAOBRAĆANJA * r Na planu saobraćanja odvija r se jedan proces koji je utkan u n samu suštinu industrijske citfili- s, zacije. Kao osnovni principi na- n meću se efikasnost i produktiv- S V nost. Nevolje nastanu kad se ovi principi uvlače i u međuljud- •, ske, neproizvodne odnose, u svom S( tphniziranom vidu. U proizvod- hi nim odnosima Ijudi sve više sa- n] obraćaju sa aparitima, signifikatorima i sa raznlm drugim sred-

stvima komunikacija, a sve ma nje neposredno sa druglm IJudi ma, Sto Je sve izazvano zahtevom za efikasnošću. No, ova promena ne karakteriše samo prolzvodne odnose, već i slobodnn vreme, dokolicu. Velik broj IJudi se više ne skuplja da bi se družio, već da bi, recimo, gledao televlziju. Statistički gledano čo vek u proseku sve vlše saobraća sa raznim sredstvlma komunika cija, a sve manje sa drugim IJudima. Autori koji su skloni da jve promene ocenjuju kao jedno značno negativne nisu u pravu, iako je istina da u odnosu na jedan televizor čak i zadrta »komšinica« ima određene, Ijudske prednosti.

EFEKAT NEOBIČNOG I KORISČENJE ULIČNOG GOVORA Jedan donedavni »hit«, bedževi (znacke-parole) ako se zanemari njegova pomodna plazura može se smatrati jednom vrstom dosetke na planu komunikacije. Kao i plakat-fotos i značka pređstavlja ’zraz težnje da se čovek na izvestan način odredi, iskaže, uspostavi jedan csećaj identlteta I autentičnosti. Na pla nu svakodnevnice onl teže da ostvare isto ono što moderna umet nost pokušava da ostvari - nlanu visoke kulture— spasiti izvomu Ijudsku komunUtaciju. U borbi sa tehniziranom diskurzijom umetnost je pokušavala da to ostvari na dva načina: 1) efektom otuđenja izdizanje stvari svakodnevnog života iz do mena samo-evidncije, tako da »prirodno« poprimi crte neobičnog (ovo se koristi u psihodeličkim efektima savremenog dizajna, pa i u pravljanju suoer-fotosa) i 2)odbacivanje tradicionalne strukture govora. Odbacivanje tradicionalne stru kture govoara ogleda se u literaturi u prihvatanju uličncg govora i psovki, ne iz naturalistićkih razloga, već zbog određenih komunikativnih mogućnosti koji je sačuvao ovaj govor. Poseban tip metafore koji se sreće u uličnom govoru korišćen je i na bedzevima. Na likovnom planu apstrakciја i nadrealno stopili su se u posebne pop-efekte, koji su dosta heterogenog karaktera, a na njima i počiva ideja super-fotos pla kata.

DUSAN PAJIN

KRITIKA „STUDENTA"

Jezički, list beogradskih studenata pokazuje sve one osobine koje imaju i drugi dnevni i nedeljni listovi kod nas. Hoću da kažern; jezik ши je određen i sadržinom dakle vrlo raznovrsnom materijom o kojoj piše, i dinamizmom saopštavanja. Otuda sasvim uobičajena i razumljiva upotreba reči iz vrlo različit'h.. dnmačih i stranih, aktuelnih, arhaičnih, Jeksičkih izvora, s jedne strane, i normalna jezička struktma (п fonetizmu, oblicima sintaks;) s druge strane. Da fn nokažcm ла primeru: pažljivo sam oročifpo icdan broj »Sfudenta« (12. 111 1968.) i našao da b? veću pažnju trebalo posvetiti je,l;no nravonisn (stnvfinnin i u završnim

POSVETITI VIŠE PAŽNJE PRAVOPISU

rečenicama, stavljanju odn. nestavljaju tačkc iza brojeva i skraćenica i dr.). Pored toga, nahao , sa ™ na u »Sludentu« ima nešto više štamparskih grešaka nego što je to normalno. Veća listf 3 ° korekturi 2natno bi popravila izgled lako sara rekao: »veću pažnju posvetiti ј £ ' шпо pravopisu«, prirodno je da time ne kaiem aa samo tome treba posvetiti veču pažnju. №neke odavno poznate istlne (a takva je i опа 0 potrebi da se jezik neguje) ne moramo ponav* Ijati.

ŽIVOJIN STANOJeH

DOCENT NA FILOI OSKO' 1

2.

STUDENT

196 » 1 2