Student

(Nastavak sa 1. strane) Dr Radomir Luklć: » ... na osnovu opšteg neodređenog utiska, nastalog putem nesistematskog posmatranja, smatram da postoje skupine nekvalifikovamih fizičkih radnika, nezaposlenih, siromašnih seljaka i sl., koje se smatraju eksploatisanim od strane skupine visokokvalifikovanih, рге svega umnih radnika, a naročito od strane visoke birokratije, političke i ekonomske, kao i od špekulanata, i na osnovu toga bi se moglo smatrati da postoje i ovakve društvene klase u nas, u ovom tačno određenom smislu reči... postojanje klasa u novom smislu reči, izazvanih novom vrstom eksploatacije, »socijalističke eksploatacije«, pojačane našim sistemom samoupravljačkog i tržišnog socijalizma u kome relativno često dolazi do nejednake nagrade za jednak rad u dve različite radne organizacije ili društveno-polir tičke zajednice, odnosno do »neopravdanog« podizanja cena... ja smatram da se izraz »klasa« može upotrebiti samo za oznaku onih skupina које su relativno postojane i које zato dovode i do stvaramla određene svesti koje ja* sno razlikuje i suprotstavlja »nas« i »nj ; h«. Tek posle strogo naučnog ispitivanja moči ćemo znati, đa li, recimo, ono što se popularno nazitva birokratijom predstavlja klasu, tj. da li se sastoji iz jednog znatnog broja Ijudi koji su relativno postoiani u po l ožaju da pri društvenoj rasoodeli dobijaju više nego što vredi njihov rad«. (»Društvene klase i naše savremeno društvo«. »Sociologija«, I— 2/1966). Godina 1967. Dr Zoran Vidaković: »Najčešće trenrano i glavno je pitanje o klasama u sooijalističkim društvima. Ako se tvrdi da su ta društva klasno podeljena a ipak ne počivaju na antagonističkim odnos ; ma proizvodnje, veoma se komplikuje teoriisko poimanie plasa, pa u pb tanje dolaze i suštinske odredbe Marksovog poj ma klasne p>odele društva. A ako se, naiprotiv, tvrdd da ta društva nisu klasna, nestaje teorijske osnove za poimanje njihovih drugih strukturalnih elemenata (svojinskih odnosa, države itd.). Najzad, po našem mišljenju opravdano, preovlađuje teza da se radi o klasnoj strukturi u nestajanju... socijalnii slojevi imaju saшо neka obeležja klase...« (»Klasne promene u socijalizmu«, »Sociologija« 3— 4/67). Navedena mišljenja su oprečni stavovi unlverzhetskih naučnika, aE ona uglavnom predstavljaju i mišiljenja teoretičara i praktičara izvan univerziteta. Stoga su ove ideje dvostruko 'Uokvirene« strukturom univerziteta i strukturom jugoslovenskog društva. Univerzitet je baš jedan od najboljih dokaza da se formulacija R. Lukića, kao relatjvno najkonkretnija od prihvatljiv ; h, mora ргоpo sredi samo eksploatacija proizvođača jednog sloja intelktualaca od drugog sloja intelktualaca. Zato velikim delom niје tačna postavka M. Pečujlića da se »na temelju ličnog rada na društvenim sredstvima p proizvodnju i rada u društvenim službama... •ormira širok i relativno homosen sloj radnog naroda«. (»Arhiv«, 3— 4/62, s. 253). TRI GRUPE INTELEKTUALACA . Sami intelekfualci pripadaju uglavnom sred* njem sloju tom nasledniku sitne buržoaziI oni se, shodno tome, kao i celokupan srednji sloj, dele na tri grupe, NajmalobrojniJ a je radikalna grupa, bliska neposrednim рго zvođačima i dosta neposlušna. Brojmjd su vemi vazali elite sitne birokrate i tehno•rate'. Najmnogobrojniji su kolebljivci ko|Ч najčešće, slede vazale. Najmanji broj inteipKtualaca, mahom kvaz'mtelektualaca, uspeo je a 56 uspne u donje regione elite. Oni su vode'-a snaga većine inteligencije. Prema tome, mi slažemo sa A. Humom da većlna inteligenСl Је ne valia. ali ne iz njegovih razloga. Dakle, fm S Ppložaj (i za položaj društva) većina nteligencije mora da smatra odgovomjm ne aino većinu rukovodilaca koji ne valjaju, ne-80 i samu sebe. w N '\YERZI tet _ SREDINA KOJA JE NAJ‘™НЕ POSTIGLA U SVOM MENJANJU di! Ј е su sloievi na Univerzitetu . .ko manje razviieni nego u društvu. Otuda Ivitr 1 U između njih znamo slabiji nego strf - ' - van To ne znači da ne pon 11 9 stra podela i da nema grubih razračuho an : a sa sredstvima od plagijata do i>si* rastrojavanja ličnosti. Unizerzitet

ie znači razblažena verzija našeg društva. Kako to usaglasiti sa čimjenicom da je Univerzitet od Brionskog plenuma SKJ do danas jedna od organizacija koja je najmanje učinila u svom menjanju i koja, u vezi sa Brionskim plenumom, nije neposredno (koliko mi znamo) ni jednog svog pnpadnika podvrgla čak ni oštrijoj kritici. Tu je Unlverzitet ispao znatno slabiji i od samog CK SKJ, kojl je bio vrlo blag u kažnjavanju rankovićevskih elemenata. I nekako ispada da je Univerzitet jedna od or ganizacija koje su na neobjašnjiv način uspele ostati potpuno imune prema deliktima izvesnih organa državne bezbednosti i njima sllčnim. Otkud takva razlika između Univerziteta i nekih privrednih organizacija, koje su i službeno i političfci kaznile pojedine svoje mkovodioce. Jedno od objašnjenja koje se kuloarski čulo u univerzitetskim kmgovima jeste to da na univerzitetu nema takve dinamičke snage kao što je radnička klasa i da tu treba ići postepeno. Ta »postepenost« se sve do danas pretvorila u jedno veliko ništa. Mišljenja smo da postoji još jedan razlog ovog mrtviia na Univerzitetu. Unlverzitet je i za birokratske i za antibirokratske snage jedna od sporednih organizacija, mada ne tako sporedna kao pre Brionskog plenuma. Zato i njegovi antdbirokratski elementi, iako među najradikalnijim, vrio malo znače u odnosima snaga u našem dmštvu. Uostalom, znatno veća uloga unlverziteta postoji kako u druglm socliahstičkim zemljama (najnoviji događaji u Poljskoj i čehoslovačkoj) tako i u zapadnim državama. KO SACINJAVA BIROKRATSKO-TEHNOKRAT SKU ELITU NA UNIVERZITETU? Birokratsko-tehnokratska elita na Univerzitetu, sa buržoaskim i neoburžoaskim urirepcima, većinom se stvara ne od najboljih naučnih radnika 1 nastavnlka, nego od lica koja najveći deo svog vremena, faktički profesionalno, posvećuju društveno-poiltičkom radu na Univerzitetu i izvan njega. Ove ličnosti se često nađu i među mlađim nastavnicima, na i među asistentima. Naravno da ovo ne važi za manilinu dobrih dmštvenooolrtičkdh radnika sa Univerziteta, koji su mahom i solidni nastavnici i naučnici, 'Ostale nastavndke i asistente, i pored znatndh razlika, možemo svrstati u tzv. srednji sloj sastavljen od uomenute tri gmoe. Pripadnike stmčriih, tehničkih i sličnih službi, izuzev njihovih mkovodilaca, koji spadaju u srednie slojeve, gmpišemo u Platonov »grad siromašnih«. Zbog malobrojnosti i pomoćnog karaktera njihove delatnosti, oni ne mogu da imaju veći uticai, Samo zbog straha i s!., većina niOi manje utiče nego što bl mogla. Tek u poslednje vreme oni se po neki put vrlo bledo suprotstavljaju eliti. Studenti najčešće predstavliaiu pritpadnike srednieg sloia, a tek zatim radnika i siromašnih seljaka. Malobrojna elita našeg dmštva je nesrazmemo broino jako zastupljena. Verovatno da skoro svaki dorastao pripađnik elite pohađa fakultet. Na Beogradskom univerzitetu ima svega oko 12 odsto studenata iz radničkih porodica u dos’ednom smislu, odnosno nrema jednoj rasteeljivoi proceni. oko 20 odsto. (Nauis M. Janićiievića u »Po ; lt ; ci«, febmara 1968). Na Zagrebačkom sveučilištu ima oko 20 odsto; istina, to je za jednu deceniju porast za više od jedne trećine. Vrlo stx>r rast (Rudi S’inek: »Sveuč ; liišna poliC’ka obrazovanja, sociialno poriiefclo studenata i uspieh u studiranju, »Univerzitet danas« 6/67, Voiin M’lić: »Socijaino nčenika srp^ n ’’h škola i studenata«, Statistička revija, 2/59). SUZBIJANJEM EKSTREMISTA 7.ADAJU SE UDARCI RADIKALNIM STUDENTIMA Studenti su tek počeld da se bude iz sna koji je nastuipo posle debarasiranja od administrativnog stimuliranja njihovog elana. Cak i neki studenti iz elitnlh norodica bivaiu гаdlkalniji od svojlh srodnika. Ostali dmštveni činioci, ne samo da malo pomažu revoluoionisanje studenata, nego, boreći se proti ekstremista, zadaju udarce i radikalnim studentima (na primer: dejstvo milici'ie i stav Univerzitetskog komiteta prema studentsk’m demonstracijama protiv rata u Viietnamu). Nismo шх> znati sa nodacima o b’rokratizaciiji studentskih partijsk’h i vanpartiiskih organizacija za koje inače znamo da su vrlo slabe. Univerz’tet je umanjeno ogledalo društva, zato najpre pogledajroo samo to dmštvo. U

ovoon napisu dovoljno je uprošćeno reći đa u našem društvu, u kratkim rokovima (od iedne ili nekoldko godina) često presudno deluje birokratska i, u poslednje vreme, tehnokratska elita. Njdhovo dejstvo је јако čak i u trenuci ша u kojima radnička klasa, ostali neposredm proizvođači i radikalni intelektuaici privremeno uzimaju bitnu ulogu (npr. kratko vreme posle Brionskog plenuma). Da li je takav poredak socijalizam? Smatramo da u priličnoj meri jeste; jer, dugoročno posmatrano (za nekoliko decenija), i sama eldita ne može a da, u krajnjoj liniji, mada često na loš način, ne radi u interesu radničke klase i njenih saveznika. Najvažniije je, da kažemo slično Sartru, što eliita, iako često radi protivno socijalističkom idealu, uglavnom seče u korenu svaki pokušaj da se obnovi kapitaJizam. POSLE SELJASTVA, ULOGU OSUMNJICENOG PREUZELA JE HUMANISTICKA INTELIGENCIJA Zato je samo donekle čudno da u takvora socijalizmu, dalekom od savršenstva, uvek moга neka velika društvena grupa izvan elite da bude glavni osumnjičeni za mnoge nedaće. Danas je humanistička inteligencija »preuzela« ulogu koju je imalo seljaštvo u administrativnom periodu, Tako, na primer, Avdo Humo ukazuje da je pozitivno što je najveći deo humanističke inteb'gencije »napustio sferu apstraknog da se iz Humovog izlagania može zaključinu politizaoije« (»Odjek« 6/68, s. 4). Međutim, izgleda niie sasvim jasno da 15 Humo pod tim največim delom razume takvu inteligenciju koja, po njemu, kritikujući birokratiju smatra da je birokratija partijsko i državno rukovodstvo. Zato se ovaj deo inteligenciie, ргеma Humu, u stvari suorotstavlja novim socdjalističkim odnosima. To je ono negativno u mače pozitivnoj pojavi što se ova grupa aktivirala. To negativno je toiiko jače od pozitivnog da se iz Humovog izlagan ja može zaključdti da bi bilo manie zlo da se ova grupa humanističke inteligencije niie aktdvdrala. Naprotiv, veliki deo tehničke inteligencije, koju često neopravdano oglašavaju tehnokratskom, po Humu, zalaže se za produktivniju i racionalniju ?ro : zvodnju. Zar nema protivurečnosti između fumove ocene i ocene predsednika Tita na XX konferenc’iii SK Zagreba, gde је on rekao: »Sada, kada članovi 5K..., radni Ijudd sve akt’vnije stupaju u politički ž ; vot, ma’o imamo mkovodilaca kojd bi znali ili htjeli da to politički izraze... Znatan broj rukovodećih Ijudi živi u manioj ili viećoj mjeri, odvojen od društvenog života, ždve i kreću se u svom krugu ,ali često i u krugu onih sa shvatanjima tuđim našem socijalističkom razvitku. Odvoieni od radnih liudi. oni ne vide stvarae sadržaie socijalističkih odnosa. Sve to ne vide u društvenoj aktivnosti radn’h Ijudi već u sistematskim pitanjiraa i 51... Među intelektualndim radnicima ima i ravdanog nezadovolistva zbog izvjesnih stvari које još nisu uspješno rješene. To nezadovoljstvo je naročito veliko kod mladih intelektualaca koii završavaiu visoke škole, a onda ne mogu da se zaposle u svojoi struci... Uprkos donesen’m preporukama u Saveznoj skupštini...« Dakle, ргеша predsedniku Titu, kritika protiv većme rukovodilaca је baš sodialistički opravdana. Istina, Humo neodređeno formuliše da jedan deo humanističke intel’genoiie krit’kuie »partijsko i državno mkovodstvo«. Ali, smatramo da ie to nepreciznost u izrazu, a ne zaključak A. Huma da ovi intelektuak’ kritikuju celf'kunno rnkovodstvo, ier oni to n ; kad nisu činilii. Naizad. neki od njih su pripadnic’ izvesnih rukovodećih organa, mada ne najviših, i nemaju nameru da ih napuste. DIREKTAN OBLIK EKSPLOATACIJE U novinarskim izveštajima o oporezovanom ličnom dohotku navodi se, na početku svake godine, da su profesor! Unlverziteta među ргvirna po vistnl dohotka. AU to su samo nekt od univerzitetskih nastavnika, obično onl koji u naučnom I nastavnom pogledu ne znače mnogo. Rso:l’ka u prihodima dvojice redovnnh profesora od kojih jedan ima ukupno prihoda 300 hiliada, a drugi milion st. dinara mesečno, najčešće nije opravdana. Prvi, uglavnom, radi na fakultetu i objavljuje naučne radove, a drugi, uglavnom, u raznim vanfakultetskim institucijama. Zato, ovaj drugi loše obavlja poslove na univerzitetu, ali i tu je naravno plaćen, za predavanja koia je loše održao, ili pak za ona koja nije ni održao. Direktan oblik eksploatacije na Univerzitetu sastoji se u tome što neki stariji nastavnicl koristi poluanonimnu i anonimnu saradnju rolađih nastavnika i saradnika, nagrađujući njihov rad ispod njegove vrednotsi. Svakako, profesor sa 300 hiljada dinara ukupnog mesečnog prihoda, ili asistent sa prihodom od 120 hiljada dinara, dosta su plaćeni u odnosu na ukupne radničke prihode. Ali, čak i profesorl-mllioneii plaćeni su srazmerno slabo kad se njihov rad ispod njegove vrednosti. Svakako, poslovnlh ijudi i krupnih funkclonera. Pomenimo ovde i preteranost u držanju nastave i naučnim aktivnostima na drugim fakultetima, što, izemđu ostalog, onemogućava zapošljavanje drugih kandidata i ujedno snižava sam kvalitet rada. (Ovde ii drugde podvukla Redakcija). KAKO SE ELITA BORI DA SACUVA STATUS KVO Koliko se elita na univerzitetu i izvan njega bori protiv antielitnih snaga na svim sektorima pokazuje, napr., nametanje protivustavne odredbe u fakultetsklm statutima o automatskom reizboru svih nastavnika u isto zvanje (na beogradskom fakultetima), bez obzira da li, u momentu ponovnog izbora, neki od njih ispunjavaju uslove za napređovanje. U Statut beogradskog Pravnog fakulteta, npr., tmeta je odredba da samo profesor može da bude prodekan, iako to zakonom nije predviđeno. Doduše, elita broji i izvesne neuspehe, mada neznatne. Tako, npr., na beogradskom Pravnom fakultetu nije joj uspelo da u Statut unese odredbu o obaveznom radnom vremenu asč'Stenata, u situaciji kada mnogi asistenti nemaju prostorije i kada niko od ostalih pripadnika kolektiva (nastavnika i fakultetskih saradnika) nema obavezno radno vreme. Nacrt odredbe uostalom uvredljivo se završava formuiacijom da asistenti uvek treba da budu na гаspolagauju studentima i nastavnicima. (ODLOMAK)

DR ALEKSANDAR STOJANOVIĆ

spor o institutu za književnost ne pada sneg da pokori svet

Ođazivajući se pozivu STUDENTA đa uče* stvujem u razgovoru o Instkutu za jugoslovensku književnost, neou da govorim o ranijem, »zlatnom periodu« Instituta; o tome su govorili, odnosno trebalo bi da govore, oni koji su radili i rade u njemu. Osvmuću se prvenstveno na razgovore o Institutu na Fko’oškom fakultetu u kojima sam i ia učestvovao i koji su, kako sam shvatio, i dali povod STUDENTU da organizuje ovu diskusiju. Moram odmah đa kažem da imam drukčlje mišljenje o nekim bitnim zadacima Instituta, kao i o njegovim organizacionim formama, od pojedinih prethodnih učesnika u ovoj anketi, svesno rizikujući da budem okarakterlsan kao anarhoidan i već ne znam kakav sve ne elemenat... Nažalost, od početka razgovora o Institutu u fakultetskom Veću pojedince, koji su dosada u njemu radili, odnosno rukovodili ili i sada rade i mkovode, neobično začuđava i nervira svako tuđe, drukčije mišljenje. U tom smiislu svako raspravljanje proglašava se suvišnim, neblagovremenim, nesrećnim, gnjavatorskim, nekompetentnim, terorističkim, i sl. Umesto dijaloga o nekim suštinskim pLtanjima, bitnim za unapređenje rada na nauci u sklopu sadašnjih dmštvenih kretanja, naširoko se dokazuje potreba za postojanjem instituta i instLtutskog rada, iako niko nikada to nije osporavao. U odbranu dosadašnjeg (i planiranog) rada u Institutu samohvalisavo se potržu brojni projekti, tačnije, goll naslovi, kao odgovor na kritiku. Ne osporavajući ni određene rezultate Instkuta, p>otrebno je bilo kritički razmotriti predložene projekte i planove, norme i način rešavanja kadrovskih pitanja. (Uostalom, na to smo obavezni i kao članovi Veća) pogotovo što je reč o kmpnim DRUSTVENIM zadacima za koje je zainteresovana i daleko šira javnost). Ono što odmah pada u oči kod Institutovih projekata prezentiranih Veću Filološkog fakulteta jeste težnja, tendencija, da se čitav plan i program rada postavi tako da se prvenstveno poštuju ti<tule i stečena zvanja, i da se prema tome vrši i vrednovanje poslova. Poslovi se prema tome, dele na »niže« i »više«. Na primer, asistenti prpjektovanog Instituta za jugoslovensku književnost, inače magistri nauka, između ostalog obavezuju se »da prate celokupni naučni rad« u određenim p>odmčjima knjdževne istorije, i da »sami pripremaju studije i monografije o p>ojavama, problemima i piscr ma odgovarajuće oblasti«, a s dmge strane uopšte nisu konsultovani prilikom stvaranja projekata i normiranja radova koje će ostvarivati kao saradnici Instituta. Apsurdno je shvatanje da oni, od kojih se traži obavljanje kmpnih naučnih zadataka nisu sposobni da učestvuju u njihovom planiranju i određivanju nomu. Ali zato je detaljno razrađen sitem ргоvere i kontrole (ne rada, nego dolaska u Institut) daleko prikladniji nekom daktilografskom birou nego naučnom institutu. S kakvim pravom px>jedinci očekuju od mladih naučn'ka da će se predano prihvatiti »cmačkih poslova« kako ih karakteristično naziva dr Ivana Bogdanović? Nažalost, mnogii px>slovi će biti »crnački« ako se nameću administrativno, pogotovo ako oni koji se obavezuju da ih obavljaju nisu sigurai da će njima koristiitd tmapređenju nauke. Zato 1 dolazi do karikaturalne situacije da se kockom određuju naučni zadaci slučaj kod obrade slovenačkih časonisa. (Uzgred budi rečeno, taj isti p>osao obavlja se u Liubljani, na izvom, daleko kvalifikovanije). Uostalom, to nije jedino dupliranie poslova i neplansko trošenje ionako oskudnih sredstava, jer nlsu uspostavljene veze i razmene sa sllčnlm institucijama u pmjedinim republičkim centrima koji rade na istim zadacima, Ш su ih već uradill na osnovu sličnih prtncipa. Pored pođređenosti u naučnom i stručnom radu, asistenti su uskraćivani i u dmgim pravima kao samoupravliači (px>ieđinci su na ovu reč px)sebno alergični!) što je dovelo do tako* zvanog »krajnie nesrećnog istuoa« trojice asi* stenata i »slučaja« Aleksandra Petrova. DmgarLca Bogđanović čudi se kako to da se ovo »lice« (da bi bila što »načelniia« ne navodi mu ime) nametnulo kao »najvažniii« prohlem čitavom fakultetu. Jasno je, međutim, da se upravo u pjostunku ргеша A. Petrovu kao u ž’ži prelama sve ono zastarelo i orevaz’đeno u odnosrLma i shvatanjima. Jer takvi odnosi nespx> jivi su sa našom sadašnjom dmštvenom stvarnošću. Očigledno, reč je o sudam starog i novog. Mogao je mesto Petrova da bude i neko dmgi, px>stunak bi bio isti. Želelo se da se ovim nrimerom upx>zore i svi đn.igi koii bi se drznuli da brane soostveno mišlienje koie se ne sviđa »mkovodećoj ekipi« šta ih očekuje. U tome se otišlo toliko daleko da su neki mkovodiooi iz Instituta. inače profesori Filološkog faknlteta. koristeći svoj položaj, na moralno nedostojan i nezakonit način (kriteći pronoziciie konkursa) « referatu o kandidat’ma za Institut diskvaliLfikovali Petrova zato što je iavro i odgovomo. na Savetu Inst’tuta (kao č’an Saveta), istimio krit’čk’ nrotiv kršenia nekr’.h samrvmravnih normi. Niegovi navod;, međut ; m, nisu osnoroni. piti sn osnoravani na sedn ; rama Veća Filološkog fakolteta! Pomjnie se »lična zamteresovanost« u ovim diskusi’iiama. Ako ie ima, čr’ni mi se da je treba tražiti kod onih Vojj su stvr*mo »i : čnr> ra;nteresovani« kao članovi Instituta, bivši ili sadamiiii. Kako *n«če objasniti masovne ostavke, česta sa’nonk’danja i institut?. referendume. komrisrie i dm<ro. Oovori se o zbunjenosti, zbrci p»imova, »neča'nirn rabotr»rp'>« —. da ie sv°ga toga b’lo u ovim im-ama oko tačniie u Tnstitutu, a n-> č ; +oo^ je da presude ko takav trag ostavlja iza c " x ~

DR VASO MILINCEVIĆ

STUDENI

3.