Student

NASTAVAK SA 1. STRANE

Mcđutim, danas je nesumnjivo da stvaralačka imaginacija i umjetnička aosegnuća, nesinanieno trajanje pripadnosti K.rležina •tvaralaStva naSoj povijesti (Sto. razuraljivo, sadrži i razvojnu, budućnosnu dimenziju), uras:aĐje njegovo u temelje naše duhovnosti, životnost postojanja i uopće sudbina Krležina djela značo neopoziv kriterij za suđenjo o njegovoj vrijednosti. Ujedno, svojom kritičkom istinom, to djelo je i svjedočenje umjetnika 0 stanju duha, društveno-piolitičkoj, moralnoj i estetskoj klimi doba u kojem se ono javljalo 1 izrastalo.'i vremena u kojem Je opstalo i ne prestaje da traje. Krležino je djelo hisioriiski uvjetovano. određeno vremenom i prostorom, a nastalo je i raslo kao IZRAZ STVARALACKOG NASTOJANJA DA SE TAJ DETERMINIZAM PREVLADA. Umjetničko stvaranje, bez obzira smatra li se da je njegovo porijeklo u reainim prostorima jave ili dolazi iz sna, postaje zapravo iz osnovne opreke postojanja uopće: antiteze života 1 •mrti; izraz je egzistencijalne pjesničke spoznaje: svijesti o 6rolaznostl i žudnji da se traje. eseju Predgovor „Podravskim motivima” Krste Hegedušiča (1933), središnjem mjestu vlastite poetike, tamne predjele biča, strah pred nestankom I bazalni nagon da se nadž'vi svoje doba Krleza određuje kao izvor umjetnosti. »LJepote traju vjckovltm, 1 u IJepotama odralava M kroz vjekove IJudsko I KemalJ.vko u nama I tendenclja tog l)udskog u nama da »e nadžlvi u odrazlma samoga eebe, da «e potvrdl preko groba, da ee opre zakonima nestajanja u vremenu I u »mrtl. PreUJcvaJućl »e uznemirenim prtJeUvima tkanine I plohe od bronce, mramora tU drva, te životne IJepote, kao rljećl zaustavljeno u knjlgaina I na nađgrobnlm natpislma, pronose kroz vjekove tragove IJudsklh ruku I Jalovih IJudsklh napora, da ee to »vjećno IJudsko u nama« IU »JoS uvdjek euvlSc IJudsko u narna«, zaustavi u. vremenu. Tajanstvena I na prvl pogled nejasna maglja IJepote I umjetnlćkog etvaranje camlsllva ]e tatno u vreroenu I njeno glavno I osnovno nadahnuće Je od po£etka: »trah svega Ito tlvl, pred nestankom u vremenskoj prolamostl. Da nema i u nama IJudske evljestl o emrtl, ne bl , bilo cd umjetnostl, a zašto se Covjek i bojl smrti, to Je pitanje isto tako Ijudsko kao I to zašto čovjek zapravo Hvi.« ■ Književno stvarati za Krležu znači prikazivati „život u koordinatama vremena i pros*jora, stvarno i istinito", a da bi se spoznala istina „literat ireba da bude u prvom redu ijnislilac” (Davni đani), koji otkrivd-*smisao pojava i ostvaruje ga umjetnički prema mogučnostima i prirodi svoga dara. »Umjetn čki stvarati ne znači samo htjeti. već i umjeti”. (Krleža: O tendenciji u umjetnosti) (1937). Od izdzetnoga je značaja naglasiti da je tim temeljnim stavovima, u vrijeme tzv. sukoba na Ijevici, tridesetih godina, u našoj književnosti i revolucionarnoj teoriji i praksi Krleža kategorički branio umjetnost od dogmatske kastracije socijalnom doktrinom i tendencijom, smatrajući da UMJETNOST MORA PRIJE SVEGA OSTATI UMJETNOST, jer nastaje po prirodi stvaralačkog impulsa a ne po diktatu. Pokret socijalne literature konstituira se u nas 1928. gođine, kada je u Beogradu pokrenut Nolit, a u Zagrebu Kritika, kao nosioci „novog realizma”. Ali Krležina i Cesarčeva djela, od Palmena, i prije Plamena, i Kniiževne republike djela su i socijalne književnosti; prethodc i nadmašuju pokret idejnom i umtehničkom snagom i univerzalnosti. Sukob na I ievici, nastao zbog različitih koncepcija umjetnosti, kad se oostavilo presudno pitanie: sloboda umjetničkog stvarania ili književnost kao sredstvo pokreta, taj sukob i to pitanie bili su akutni neprestano i poslije rata, u dva maha čak u samoi žiži društvenog i kniiževnog života, osobito pedesetih godina. Sukob je dobio ozbiljne razmjere poslije Krležina Predgovora ..Podravskim mottvima..., nastavio se glavosječnim pamfletom ABC-ea tj, Bogomira Hermana Otio vadis Krleia?, na se stvorila još jednom ona apsurdna situacija, da je Ijevica u ime doeme branila Krležina djela od njihova stvaraoca. Sukob je zahvatio i slovensku i smsku liiem kniiževnost. Polarizaciia Krležinih časonisa Danas i Pečnt nasunrot „pravoveminV': Knjiievnikn, Izra7.ll i Umetnosti i kritici (da spomenem -amo naiznačainiie) kulminirala ic Krležii.im Di;alektičkini aniibarharnsom (Pečat, 1939), a za.v~šila nenomirijivim odgovoritna Ognjena Price (Recevti, propisi i dogrre, Bnrbarstvo Krleimrg o.ntihnrhamsa), Keršovani ,a (San i isHna Marka Ristića), 1. Pavlova, Koče Popovića i Eđvavdn

nirn Josip Sestak: Nekoliko općih pnmjedaba povodom pečatovskih revizionističkih pokušaja) što su sabrani u knjizi-katekizmu Knjiievne sveske (1940). Taj spor o prtrodi l smislu umjetnosti trajao je u nas i poslije rata kao otpor stvaralačkog bića protiv soc. realizma. Idejni nosioci pokreta socijalne literature našli su se politički tako raspoređeni, kao neprikosnoveni stvaraoci, ideolozi i estetičari (Djilas, Zogović i dr.), da su mogli diktirati još ortodoksniji nastavak literarne etike i estetike ranijeg pokreta i, uz direktan uticaj ždanovizma, sprovoditi diktaturu kritike, novog realizma, nove tenđencije, utilitarnosti, jednom riječi dogmatsko shvaćanie umjetnosti i stvaranja uopće. Pedesetih gođina nastaiu Krležini eseji-rasprave Govor na kongresu knjiievnika (u Ljubljani, 1952) i O tendenciji (1954), kao izraz otpora umjetncvti i probijanja naše književnosti ka Ijudskoj slobodi stvaranja, nastavljajući zapravo autorove ranije nazore o biti umjetnosti. Kako je to do sada najcjelovitiia sviiest književnog stvarania na ovim prostorima, tako je i saznanje o ishodu sukobži i rasnri, imanentno hodu i životu jugoslavenske umjetnosti i smjeru razvoja prelomnoga doba naoose, kojega, međutim, kritička i književnohistorijska uopćavanja kao da još nisu svjesna. Smisao Krležine linije, dosljeđno zastupane od Predgovora ... do Govora..., obistinila je naša savremena literatura svojim razvojem. kao jednu od najvećih Krležinib pobjeđa u dramatici posljednjih decenija. ANGAŽIRANOST Tragajući za vlastitom vertikalom izraza, „Treba zapisivati istinu kako je saznaiemo kad srpo buđni” (Forum, 1963), što je za Krležu ravno određivaniu potrage za smislcm umjetničke krea-

cije. To je po Krleži nužnost da čovjek, da bi se mogao uzvisiti nad kaoiična stanja povijesti i života, mora nadahnuti „smisao sveopćem besmislu oko sebe i u sebi samome”. (Na rubu pameti). Dosljedno tome, bitna je odlika Krležine umjetnosti ANGA21RAN0ST, i tu postoje izvjesne srodnosti sa Sartreovim shvaćanjima l djelom. Književno djelo Miroslava Krleže, izraslo iz traeićne zbilje našepa života i tako izrazito krupne ličnosti, nedvojheno ima „svoju jedinstvenu boju, svoj oblik, svoju temoera•turu” (Krlela: Lirika Ljube Wiesnera, Eseji III), polifono značene i silovitu poetsku struju, t-ostavljena traino ~na rubu ludila i smrti" fKrleža: Kniiievnost danas, 1945), kniiževnost je pamrenje o historiiskom hodu čovječanstva i lutanju i rastu Ijudske sviiesti. „Očima kniiževnosti narod sebe gleda kroz vjekove, i da mu se pamćenie ne raspline kao oblak na vietru, književnost neka ne zaboravlia ništa”, piše Krleža. (isto) Sigurno je da ovaj Krležin stav bitno karakterizira njegovo 'književno djelo u cjelini, a izrazita je osobina Hrvatskog boga Marsa, Balada.., i osobito Zastava. Po Krležinom shvaćanju smisao umietnosti nije samo u prevlađavaniu stvamosti iz koje izrasta. Kao što je Marx pisao da se tek kroz predmetno ispo-1 jeno bogatstvo Ijudskog bića ~diielom izobražava, a dijelom tek začinje bogatstvo subjektivne Jiudske čulnosti”. Krleža u stvaraniu Ijepote vidi iskliučivo liudsko svoistvo koje čovieka potvrđuie očovječenjem i smislom života. »PoezlJ« prevladava razome snage n prlrodl, u čovjeku 1 oko čovjeka, t ona ]c osnovna insplracifa čovjeka na niegovom dugom putu kroz historiju, kola ga j« stvorila čovjekom, Orfejem, pjesnlkom. PoezlJa Je, prema tcme, pitanfe Ijudskc volje, prema tome Ijudskog mo-

nU. daU«. po«v« loglćno, pitan)« Ut>Alko| itan pređ otvorenim problenvom dobra I ili, Ujepog I ruinog, pravednfig I Dcpravednofl, latinltog I latnog.« tVartjadje o književnostl. FORUM. 1963). DakJe. ~To nije szimo pltanje načina 1 vjeStlne u Izražavanju, nego isto *ako i pitanje Ijudskog moralnog lika i njegovog opstanka pod zvijezdama". (0 tendenciji) Iz osnovnog poticajnog aktiviteta Krležine umjetnosti, iz nastojanja da se stvaralačkl prevlada historijskj determ nlzam kao Učnog svljeta, proiz.lazi i ranije spomenulo prevladavanje regionalnosti, nadrastanje vremenske l prostorne određenosti simbolikom umjetničke vizije i istine. Krležino djelo stoga treba promatrati ne samo u odnosu uzro- ! čno posljedičnih linija. Kao umjetnička svijest nad brodolomom svijeta ono se objavljuje u dina- j mlčkom ritmu, izrazom stvaralač ke imaginacije. Krležino djelo i djelovanje uopće i nastaju iz sukoba sa društveno povijesnom zbiljom života koja onemogučuje čovjeka, iz sukoba neljudske stvamosti i generičke, u Mancovom smislu, čovjekove težnje, iz polariteta zemaljskog i zvjezdanog. Taj kontrast, koji Krleža intezivno doživljava i ističe, osobito je vidan u knjizi Davni dani, sadržajno i strukturalno sagrađcnoj kao dramatsko smjenjivanje padova i uzleta, sjene i svjetla. tamnice jave svijeta i obasjania svemirske perspektive. Ta je drama iskazana u simbolici Covjeka —jablana: »Covjek raste keo Jnblan. Visoko, smjelo. Covjek-Jablan odblo M od *emIJe, raste u oblake, razgovara sa gromovima. Covjek-Jablan prerast će sve ovo što m rove: bltl dolje na remlll. A doIje na zemljl, to Je sve ovo danas. Bogovl, kasamc, ratort, ludnice.« (Davnl dani) Krležina određenja stvarnosti davnih dana imaju tamne boje noktuma, iz kojcga je jedini spas »vertikala svijesti«. OplovivŠi zajedno sa svojim pokoljenjem č ; tave arhipelage istina i laži u potrazi za pravim ostrvom revolucioname vertikale svijesti, Krleža na putu do otkrića LENJiNSKOG SMJERA usvaja i aktivira srodnu Kranjčevićevu spoznaju između zla stvamosti i zvijezda: »A nad svim t'.m grčevitim, krvavim trzajima i umiranjem sja Kranjčevićeva sjevema zvijezda: t> Nijemo se povrh oltara’suza ko smrznuta koči Alpha u kolima Malim (Davm dani) Krleža se dinamički opredjeljuje za zvjezdane orijentire kao jedinu utjehu u drama + ičnoj knzi svijeta i u godini Oktobarske revolucije stvara Svibanjsku pjesmu: ».. .11 kasaml l smrađu, balegl 1 gadu, kad knuta rvlžd! 1 bllješte bajoneU. ja pjevam pjesmu Covjcka, kojl leti, Ja pjevam pjesmu Genija, kojl svijetl nad lažima I bogom ka zvjezdanoj meti. O, Zvljezde! Zvijezde! 0 sve to svladat će Covjek ... 1 kozmičkl Hg zvijezđe udarit će Svemu«. Ovakvi vertikalni usponi, ma koliko bili pjesnički intoniram, ne ostaju u sferama imagmarne čežnje i utopijskog protesta. Nesumnjiva je revolucionarna spoznaja, koja bitno karakterizira Krležine zapise iz godme Oktobarske revulucije, obilježene sada njenom crvenom bojom i smjerom Plamenog Tako j e i Hrvatska rapsodija usmjerena „Kometski, vulkanski, sunčano preko svega! Kamo? U Kozmopolis!" (Davni dani) Upravo ovo uzdizanje prema zvijezdaraa i kontrasno sučeljavanje zemlje i svjetlosti, sudbinsko je opredeljenje i Krležinog Kolumba, čija je plovidba, uzela smjer prevladavanja svega, zemaljskog. U otvorenoj analogiji, 1917, Krleža poredi Lenjina sa Kolumbom. Razdvajaiući ih kasnije viŠe spoznajom nego pjesničkom slutnjom, Krleža Lenjinovu pojavu, u noktumu evropske uklete noči, silovilo poetski intonira kao dramatski kontrapunk*. kao zanosnu evokaciju obistinjenja poelskog motiva Covjeka—jablana: „Trajalo je očajno, cmo-žuto, austrijsko, ričardovsko. ludiačko klanje... i sve je izgledalo kao grob, a život gniila lešina na dnu groba". (Izlet u Rusiju) Lenjin se uzvisio u toj evropskoj drami kao „svjetionik nad brodolomom’ i ■flsunčana ploča«. Lenjinovo je poslanje ~da iskopa prvi solidni temelj Kozmopolisa” za čovječanstvo. koje će ~taj gigantski spomenik pozdravljati... kao spomenik čovjeka koji se prvi iskrcao na dmgoj obali”. (Izlet u Rusiju). Tako se s Leniinom, što je na čelu pokoljenja prvi „trasirao zvjezdani pu*" (Knjiga f>seia), Krležina poetska zvjezda-

CRTEŽ SLOBODANA 6IJANA na perspcktiva i zbiljski ostvaruje, jer san o Kozmopolisu postaje lenjinski određen i dobija konture Ijudske realnosti života. Korigirano i opečaćeno spornajom lenjinskog Oktobra, Krležino djelo (i ak*ivitet uopče), noseći dinamičku NEGACTJU staroga svijeta kao svoje bitno opredjeIjenje, postaje dosljedno angažirano po stavu i temperamentu, a socijalno po motivici, jer se tako ostvarivalo Krležino načelo da književno stvarati „znači prikazivati život u koordinatama vremena i prostora, stvamo i istinito”. Krležina negacija, razoma i jedinstvena, ne samo u književnosti jugoslavenskih naroda, nikako nije u sebi zatvoreoa, i smatrati je Isključivim sadržajem ovog opusa suštinsko je nerazumijevanje njegovih izvora, opredjeljenja i usrajerenosti. Tamne vizije i sumoma stanja koje Krležino djelo sadrži, samim tim što su kazani, izazivaiu stav negacije kao pomku. Razvijajući osnovnu dramu kontrasta zemaljskog i zvjezđanog, životinjskog i Ijudskog, kaosa i uzleta, Krleža nesumnjivo ukazuje i na smisao negaci je koju deconijama podiže titanskom snagom riječi i djela. Krležina je negacija negadja onih sila „koje upomo negiraju sve što je zanosno i zvjezdano”. \NTIMITOS Ne manje za Krležino je djelo bitan jedan zapis koji znači životno opredjeljenje, žarište smisla i inspiracije djela u cjelini: „... trebalo bi ispjevati naš ANTIMTTOS” (Davni đani, godina 1916) Krleža prvi začinje beskompromisnu bitku s nasljedjem prošlosti, poriče Meštrovićevo mesijanstvo, kult rasnog poslanja i vidovdanski mit, opsjene koje su bile dovele do krivog oslobođe! nja (1918). I sa tim ujedinjenjem raskinuo je odmah smielo kao sa obmanom i mistifikacijom, ! kidajući sve naše Ijubavi sprarn nacionalizama, utvare bivšiVi mitosa, gluposti, tragične zablude i bespuća, stavljajući im nasuprot izrazito lijevi, revolucionami program lenjinskog stila kao iedino mosuće i buđućnosno rješenie balkanskih razdora. Govoreći o pitaniu zahvata i prevladavanja cijele množine zbivanja prirodjenim stvaralačkim izrazom i o nužnosti Hjeve oriientacije, Krleža ističe da je nama priie i iznad svega notrebna istinita smiela điiaenoza (Davni đani), što je zapravo đosljedna antimltska formula. Tako Krležina pmjetnost sa trajnom «ugestllom č’na 5 7rn!ene temneramentno umietnički transformira stvamost. neg’ra determiniranost i usmiemie k novom. U tom su znaku oni orostori Krležina umietničkoe stvarania. iz koiib izrastaiu novi nutovi izraza i izlaza. kad nastaiu leeende Kristnlor Koltimho i Michelanzelo Bunnarroti. a zatim Frvatski hne Mars. Glemhaievi. Pnvratak FPiva (Mtinnvicza i osobito Bnladr Petrice Keremvuha | i Zastove. Tako se \7.roedu Salnme i Areteia. te između Dnvnih đana i Znctavn moeu izvesti ili sbčne nrodužne linlle km’e u naraboli duhlie vežu dva dnha 1 Krležina stvarania u traianju nd net i po dereniia. Tstina. nostnie rszlike u zrelnsti 5 misonTiom i noetsknm inter'zi+etu. ali tn ne smeta đa se noče koriem u Dnvnim danima i renrereutatiim? cielovitost volumena misanne nomke i sinteze pnetskotr itraza u Zastavama. Krležino dielo ie nesumm"vo. kao sviiest o tracičnnm hndn dn sveera ovnea što ieste danas značiln vutoknr i mierjt n rn eevernrite. sa IrT-I#*žinsVim an<»ažiranlem za ~čov; e čnost risnlm miem liiTdsVnr” Van ipHinii dos+o ; nn miem s\nb IlndsVih utvari To ?e dieio svniim ohlirima \-rrnnnm i Vorienito ntiralo na niitove ran'nta Imiiževnosti invnslavensVih narnda i revnbtrinnironir Vnii*e\mnf* izraza tt rielint U nnsto’anitt i stvarapitt *aV’dh nm ; etniV!> «sadr J i'>na !e no T ? Tbilinnst Vo?a fcste ali i nna Voia nostaie Vvaiitet novoe knie nrebiva n savremen''sti i oriredttle i^.

DOKUMKVTA O DEMONSTRACIJAMA NA CRVENOM TRGU PI3MO NATAJLIJE GORBANJEVBK* Avguitovske deinonitracjji na Crvenotn trjru... neilo gotovo rapanjujuć«. Pel v»Uklh, rvemoćnlh, ukratko: pet drtavnlka I pet oblćnlh, ukratko: nomudnib tjuđl, nw3H iu •• tačno Jednt naapram druglh oa najvećo] mogućoj udaljenostl Između iebe. Ta brojćana podudamost t ta ćista suprotnost koja Ih držl u ovo) ftomblnaciji nameću se kao Jedan od opseaivnlh inakova i ilika na areni iveta. Nekl čovekoljubac itarijeg kova, rećl će da t JednJ I drugi Imaju moć. Prvi, ina •e koju, a drugi: IJudsku, moratnti, kako •e to I ponekad kaže. Ništa ovi drugl nemaju, Izuzev iarenib zidova motda ćemo u&koro laznatl da im Je I to bUo procenjeno kao iuksuz. (Đ.) Poštovani gospodine uredniče! Molim vas đa u vašem listu objavite moje pismo o demonstracijama na Crvenom trgu u Moskvi 25. avgusta 1968. godine, pošto sam ja jedim učesnik demonstraoija koji je još na slo bodi. U demonstraciiama su učcstvovali: Konstantin Bablckl, lingvista, Larisa Bagaraz-Danjel, filolog; Vadim Delone, pesnik; Vladlmlr Dremljuga, radnik; Pavel Llntvlnov, fizičar; Viktor Fajnberg, istoričar umetnostj i I Natallja Gorbanjevska, pesndkl* nja. U 12 čtisova (danju) mi smo seli na parapet kod Lobnog Mosta i razvili parole: *Da živi slobodna i nezavlsna Cehoslovačka!« (na češkom jeziku), »Sramota okupatorima!«, »Dalje mke od Cehoslovačke!«, »Za vašu 1 našu slobodu«. Uskoro se čuo jači zvižduk i sa svih krajeva Trga k nama su pojurili saradnici KGB-a (Komitet državne bezbednosti prim. prev.) u uniformama: onl su dežurali na Crvenom trgu očekujući da iziđe iz Kremlja čehoslovačka delegaciia. Pritrčavajući k nama, on/i su vikali: »To su sve Zidovi! Tuci ant ; sovjetč'ke!« Mi smo mimo sedeli i nnsmo se protivili. Istrgli su nam Iz ruku parole. Viktoru Fainbergu okrvavili s’u lice i izbili zube. Pavela L’kvinova tukli su po 11cu nekofn teškom torbom. Menl , su oteli i pocepali čehoslovačku zastavicu. Nama su vikalih »Razilaz'te se, barabe!«, ali mi smo i dalje sedeli. Za nekoliko minuta došlj su automob'li i sve, izuzev mene. potrpali su u njih. 1 Ja sam bila s tromesečnim si-1 nom i zbog toga mene n ; su odmah zgrabili. Sedela sam kod Lobnog Mesta još desetak mi| nuta. Posle su me u automobilu ' tukli. Mojeg dečaka takođe su 1 ođveli u miliciju i u toku šest ’, sati nisu mi dali da ga nahra: nim. , . , Zajedno s nama bilo je uhap-1 šeno nekoLko Ijudi iz gomile ’ koja se skupila i koji su nam ’ izeazili svoje simpatije Pustiln su ih lek kasno u noć. Noću sti i kod svih on’h koji su zadrzani : okrivlien' izvršili pretres ier su . za »grupna delovanja kola gni» bo narušavaiu društveni nore. dak.« Jedan-od nas. Vadim De| lone bio ie još ranije uslovno . osuđen po tom is-tom članu .Kn> vičnog zakonika RSFSR za ucestvovanje u Tu.. januara 1967. god’ne na . uškmo, vom trgu. . ' Posle pretresa, ja sam biia o’ slobođena, verovatno j zbog toga što imam dvoie ma!e dece. : Mene su stah da pozvani da 1 dajem dokaze Ja sam odbnala • da dajem dokaze o organizacm 1 i o vođeniu demonstracna, po‘ što su to bile mirne demons.racije koje ne narušavaju drustve-1 ni poredak Ali ja sam dala do' kaze o grubim i nezakomtim oostupc:ma lica koja su nas zadr' žala i spremna sam da o tome ’ svedočim pred svetskim iavmm 1 nrmienjem , , . „ ‘ Moji drugovi ija srecm smo 1 što smo imah snage da ucestvu ićmo u ovim demons'traaiama, 1 što smo imali snage da. makar 1 i za tren zaustavimo buii cu neobuzdane laži i plašljivo cutanje, ! i da pokaž.emo da msu s\n grai đanl naše zemlie saglasm s na' s ; ljem koie se čim u sov• jetskog naroda Mi se nadamo i da je o tome saznao ’1 da ce sa-nnti norfvi Cpbodovacke. NATALIJA GORBANJEVSKA MOSKVA NOVOPESCANSKA ULICA, DOM STAN 34. (PREV. Đ. V.) > 28. 8. 1968. godine Nanomena uredn'štva. PlsTTl ® je bilo upučeno mnogim zapau* i noevronskim !istoy ; ma. Donosii mo i OAm pesmu Natahje Gor , nievske. jedmu do koic smo mo. gli doći; Ruhe istršl sred ludnice, beio čclo u rfd, kao u smel Uce. Tako, likom vesela, u tmini nasiija, > kao n oj;ledala, , nada RnsHa. Za njenoj!. za sina dozu sleiazina. NJoi samoj. irra R ni konvol. (OBJAVLTENO U »FEVIKS (PREVEO- RADOJE

MATE f.O\CAR

CRTEZ MIRA CLAVURTIĆA

TRTE* mtrN GLAVTTRTTc'A

Strana 8