Svet

MOJA LJUBAV PREMA VLADI KALEMBERU BILA JE JAČA OD ARNOLDA ŠVARCENEGERA KOJI ME JE HTEO ODVESTI U HOLIVUD!

Vlado Kalember (40), večiti mladić estrade koji svojim promuklim glasom i dečačkim šarmom već dve decenije iz, mamljuje žeuske uzdahe, uskoro će uploviti u bračnu luku sa Sandrom Vranješ (24), manekenkom modne agencije "Best Models" i studeutkinjom spoljne trgovine. Lepu Baujalučanku rođenu u Rijeci, Vlado je spazio pre pet godina u mostarskom hotelu "Ruža" dok je jela kolače. "U Mostaru smo oboje boravili službeno. Ja sam bila koreografkinja revija koje su se održavale u desetak gradova, a Vlado je pjevao", priseća se Sandra, a Vlado otkriva kako su se upoznali; "Organizatora Milana Radića sam upitao: ’Tko je ova Ijepotica?’, ali me je on upozorio: ’Nije ona za tebe. Fino je dijete'. Meni je to bio razlog više da joj priđem, oduvijek sam volio fine djevojke. Popričali smo i dogovorili se da zajedno putujemo do Dubrovnika, sljedećeg našeg odredišta. Sa nama je posao i Matko Jelavić kpji se nije mogao suzdržati kad je vidio Sandru, pa mi je u povjerenju kazao; V'lado, moraš je ženiti. Ja ću ti biti kum!’" Vlado se samo nasmejao. Sandra nam prepričava jedan davni događaj; "U sedmom razredu osnovne škole rekla sam svojoj najboljoj prijateljici da ću se jednog dana udati za Vladu Kalembera koji je tada bio naš idol. Ali, vrijeme je prolazilo i ja sam posve zaboravila na Ijubav iz djetinjstva. Ipak, dok smo se vozili automobilom prema Dubrovniku, u meni je odjednom oživjela uspomena iz starih vremena. Osim toga, fascinirao me je Vladin razgovor sa Matkom o Frojdu i Hegelu." VLADINA KUVARICA I DOMAĆICA "Svakodnevno smo se družili, a ja sam navečer rano odlazila na spavanje jer sam trebala paziti na svoj izgled. Na kraju tur-

SflNDßfl VBfINIES (24). lepa ianjalučanka. učesnica izbora za Mis lugoslavlje koji je 1987. održan u Movom Sadu (proglašena je za drugu pralilju) i izbora za Kraljicu Evrope u Helsinkiju (takode druga pralilja). uskoro će uplovili u bračne vode sa popularnim nekadašnjim pevaćem "Srebrnih krila". 16 godina starijim Vladom Halemberom

neje dala sani Vladi broj telefona i već nakon dva dana on me je nazvao i došao u Banju Luku. Nedugo zatim sam otputovala u Zagreb. Na naš prvi sastanak, koji smo dogovorili u ’Orient Ekspresu’, zakasnila sam sat vremena zbog zastoja tramvaja, ali me Vlado čekao. Poveo me na večeru u ’Kiub Maksimir’. Bilo nam je lijepo, iako baš ne volim dugo sjediti, jesti i pijuckati vino. Draže mi je pojesti sendvič u ’Pingvinu’, a zatim otići u diskoteku i dobro se isplesati. Viđali smo se svaki tjedan. Vlado bi radnim danom skoknuo do Banja Luke, ja sam vikendom dolazila u Zagreb, a onda je buknuo rat. Dok se ratovalo u Hrvatskoj, bila sam kod kuće, a kad se zakuhalo u Bosni, nastanila sam se u Zagrebu, tako da sam, srećom, izbjegla najgore strahote." Prva četiri meseca Sandra je stanovala kod tetke, a onda se preselila kod Vlade. "Isprva nisam imala pojma o kuhanju, ali mi se ipak nikad nije dogodilo da mi za-

gori ručak. U ove dvije godine našeg zajedničkog života postala sam kuharica i domaćica mada mi to nikad nije bio cilj. Još kao djevojčica znala sam kazati tati: ’Zašto bih se mučila kućanskim poslovima kad ću jednog dana imati poslugu’. On bi mi samo odgovorio da živim u oblacima, te da ću se uskoro spustiti na zemlju. A ja i danas maštam. Veoma sam ambiciozna i nikada nisam mislila da bih se trebala dobro udati i tako riješiti egzistencijalne probleme. Stalno se trudim i pokušavam naći način da zaradim veliki novac. Još ga nisam otkrila jer sam preopterećena obavezama na fakultetu, ali za nekoliko mjeseci, kad diplomiram, potpuno ću se posvetiti poslu", kaže Sandra koja je, zapravo, vrlo rano, igrom slučaja, počela zarađivati. U januaru 1987. otišla je, da bodri svoje dve drugarice koje su se prijavile na manekenski kurs koji je "Ulmah" organizovao u Banja Luei. , .

"lako sam bila među gledateljima, gospođa Regina Džeger, direktorica ’Ulmaha’, primijetila me i predložila mi da se prijavim na izbor za Mis Jugoslavije, koji se te godine održavao u Novom Sadu. Budući da sam bila maloljetna, gospođa Džeger je zatražila odobrenje mojih roditelja i, na moje veliko čuđenje, oni su pristali. Na izboru sam bila druga pratilja, a zatim sam otišla u Helsinki, na natječaj za Kraljicu Evrope i ondje ponovno bila druga pratilja. Od tog trenutka vrata svih modnih pista u Hrvatskoj i vani bila su mi otvorena." "Sve sam češće radila u Zagrebu, ali sam 1988. studij vanjske trgovine upisala kod kuće u Banjoj Luci. Prvu veliku reviju imala sam na Plitvičkim jezerirna. Mene, kao i sve ostale početnice, upozoravali su da će narn se od straha odsjeći noge,međutim uopće nisam osjetila tremu. Vjerojatno mi je pomoglo iskustvo koje sanr stekla još kao mala plešući tr jednoj folklornoj gru-

pi. No, inoja je veiika niaiui što sam stalno sjediia na dvije stoiice. Zeijela sam završiti fakultet, ali mi je istodobno bilo žao odreći se manekenstva, posla koji mi je donosio dobru zaradu i ugodna putovanja, te poznanstva sa zanimljivim ijudima. Mnogo sam radila u Austriji, za njihove velike konfekcijske kuće, a kod nas sam bila na svim većim revijama. Kada se birala djevojka za reklamu cigareta u najuži smo izbor ušle Viatka Pokos i ja. Žiri je smatrao da Vlatka ima ijepša usta, a ja ijepše oči, te su se na kraju ipak odlučili za mene." STRAH OD JAHANJA "Najekskluzivnija revija na kojoj sam sudjelovala bila je ona u istanbulskom hotelu Seraton’. Gospođa Regina Džeger, Danijela Mihalić, Nensi Bačar, Sanja Borović i ja pošle smo na put s hrpom novca jer smo znale da ondje možemo obaviti povoljan šoping. Uspjele smo potrošiti sve

3. mart 1995. Q Svet