Svet

PRENOSIMO "Globus"

Željko Slavko Mainar Deforlcija Slavko Decjoricgia (63L saborski zgstugmik jedan od osnžvaca HDZ-a # koji je vecž dčo svoje poiitkk© kgrifere posvetio s pobusijenŽßn Srbčiwq y u razaovoru sa Zegjkom Mgjin&irom m Stage" prvS put otkriva

mua mnt nmmstmom »AKO SE Ni PROMUENIS psSj 9S Bfi sfi. nggs jBBM _ gfi-pjS SS fiš||& PIBSa ipj [S| fe-i £BKBL HPBi H H JHI H HHS H H HHI hpb H H H; H : HBL HHj HPBHpMB HJH. H H H HfiH) HHipfi BbH" I gg” a^H

URINA PROPLAN, najbolja hrana za ____ pse, toliko je postala popularna među penzionerima na Peščenici da su neki od

njih počeli zavijati pred mojim vratima, naročito oko prvog u mjesecu. Eto kako lako, uz dobru reklamu, Ijudi zavole ono što i psi. bez ekonomskog čuda gospodina Valentića to ne bi bilo moguće i na tome mu uistinu zahvaljujem. Inače, sve mi je teže i teie plačati svoje doušnike te do podataka teško dolazim. Pogotovo ako se radi o nekom poznatom kao, naprimjer, o plemenitom Slavku de Goriciji, saborskom zastupniku koji je godinama svoju plemenitost skrivao u »Auto moto savezu Hn/atske«. Zbog toga sam jednog od svojih najboljih doušnika, gospodina

Delimrčića, pozvao da mi donese »stroga povjerljive« dokumente u restoran »Cadena«, koji se nalazi nekoliko kilometara od zagrebačkog Velesajma u smjerg juga na karlovackoj cesti. Taj restoran veo godinama pobire nagrade za svoja jela pa sam mislio da će to ostaviti dojam na gospodina Delimrčića. Uz svježu ribu, škampe, a pošto sam ja plaćao, I domaći roštilj (za gospodine Delimrčića), čitao sam tajne dokumente iz kojih sam doznao ovo: Gospodin Slavko Degoricija uopće nije komunist nego plemić, a plemićku titulu dobio je

njegov prapradjed Matija Degoricija, kojeg je carica Marija Terezija jako voljela (tu je još pisalo da se carica palila na muškarce). Matija Degoricija je od Austro - Ugarske dobio plemstvo zoog junaštva kao kapetan Sinoćke kapetanije (to vam je negdje u lici), i zbog loga Turci nikada nisu prodrli preko danjče gore, Prezime Goricija spojio je sa »de« jer se na tom prostoru plemstvo oslovljava latinsko romanskim načinom, a ne germanskim kao, naprimjer, »von«, »baron« itd., pa je tako nastalo prezime Degoricija. Današnji Slavko de

Goricija rođen je 1931., a njegovi ujaci po očevoj i majčinoj liniji vezuju se uz novonastalu državu NDH. Ratuju u ustaškim i domobranskim uniformama. Godine 1947. malom Slavku de Goriciji zabranjen je upis u drugi razred učiteljske škole zbog optužbe da je zajedno s gospićkim đacima pisao i raspačavao letke protiv novonastale komunističke države Dugoslavije. Neki od tih đaka zaradili su i po petnaest godina robije, a malog Slavka spašava žena (partijsko ime Katica) koja ga upisuje u učiteljsku škoiu u Rijeci. Slavko završava školu i kako sam voli reći: »3a

sam đak Učiteljske škole«, odlazi u Bitolj (nakon silnih provjera doznao sam da je to u Makedoniji) na odsluženje vojnog roka. Nakon toga događa mu se ono najgore. Radi kao učitelj, Godine 1953. Slavko, kao i ostali nadobudni partizani, viče po ulicama: »Trst je naš.« Mobiliziraju ga zbog njegovih uzvišenih ideja, ali Trst ipak ostaje njihov. ■ Slavko shvaća da se ( vikom ništa ne postiže, te odlazi u divljinu da tamo shvati zašto je Trst njihov. U toj divljini, tj. Kutini, Slavko misli i radi, ali i dobro živi kao potpredsjednik te udaljene općine. Što se nakon toga

događa, nema u povjereljivim dokumentima i to je velika nepoznanica jer se ne zna kako se zapravo Slavko našao u Zagrebu, ne kao član »Auto moto saveza«, nego kao njegov predsjednik. Žbog toga je i čudno što baš u to vrijeme počinju strahoviti progoni u kojima Slavka proglašavaju moralno i politički nepodobnim te dobiva otkaz i ne radi devet mjeseci. Tisak piše o »slučaju Degoricija« te ga optužuju da je ustaškog podrijetla i da su mu oca strijeljali partizani, a da su mu brača u Njemačkoj povezana s nastavak na sljedećoj stranici