Svet

UKAZANJA MEĐUGORSKE GOSPE SU NAJOBIČNIJE DJEČIJE PRIČE!

Razgovarala: Durdica Fajt

LIIKA PfIULOVIĆ. biskup Mostarske bžskupije. nrića o zbivanpima u Hercetpovini. kriminaln u Mostam. sukobu franievaca i katoličkih sveštenika i tvrdi:

a Lukom Pa vlovićem. generaluißi biskupskim vikarom Mostarsko-du- vanske-trebinjsko-mr- kaujske biskupije, razgovarali smo u Mostaru, gradu trenutno najjačih političkih, verskih i društvenili previranja u bivšoj BiH. "Trenutačno nemamo egzaktne podatke o sfanovništvu u BiH. Prema informacijama objavljenima od strane međunarodnih udruga, dva milijuna i sedamsto trideset tisuća Ijudi poraaknufo je sa svojih ognjišta. Prema na.šim popLsima, u BiH je u ove četiri biskupije živjelo sedamsto pedesef šest tisuča Hrvata, računajući i one koji se nisu izjašnjavali kao vjcrnici. Od tih gotovo osamsto tisuća protjerano ih je pedesef p>osfo. Raspolažemo podacima da je četiri stotine Hrvata protjerano sa svojih ognjišta". •Iz kojili je područja, prema podacima kojima raspolažefe, proterano najvišc katolika? Hrvati su najviše protjerivani s područja banjalučke biskupije, a tu

je i cijela Posavina, kao i središnja Bosna. Protjerivani su iz svih dijelova Bosne. U Bugojnu koje je brojalo sedamnaest tisuća katolika ostalo ih je oko tisuću pet do dvije tisuće. Iz staroga Travnika i Vareša sve je protjerano. U nekim je selima iznađ Vareša ostalo oko tisuću i pet stotina Ijudi. Iz srednje Bosne, računajući Zenicu, Kakanj i Tuzlanski bazen mnogi su pobjegli. Nemamo točnu informaciju koliko je Ijudi protjerano, jer ne znamo koliko ih je tamo preživjelo. I na području Trebinjske biskupije protjerani su iz nekih dijelova. Iz tih područja neke Ijude vodimo kao nestale, jer od srpske strane ne možemo dobiti nikakve podatke o njima. • Banjalučka biskupija ipak je najugroženija? Banjalučka je biskupija, po službenoj katoličkoj statistici, hrojila stotinu i deset tisuća katolika, a bilo je i oko deset tisuća Hrvata koji se nisu izjašnjavali kao katolici nego kao Jugoslaveni. Znači, oko stotinu i dvadeset tisuća Hrvata je živjelo na tom području. Na prostoru Livna i livanjske općine danas ih se nalazi oko dvadeset i pet tisuća. Na područjima Banjalučke biskupije, počevši od Banjaluke, Prijedora, Okučana, Ljubije i ostalih dijelova gdje je živjelo oko osamdeset tisuća katolika, ostalo ih je dvadeset tisuća, iako ne znamo točne podatke. • Možete li tu činjenicu malo pojasniti? Prvo ih se zove na mobilizaciju u srpsku vojsku. Oni to otkažu, jer ne mogu se boriti sa Srbima protiv Hrvata. Ali budući da se ne odazivaju na mobilizaciju, gube pravo na posao, ostaju bez stanova. Oni se, dođuše, imaju pravo žaliti, ali svi oni koji su se žalili, izgubili su. Zatim, moraju poplaćati sve račune da nikome ne ostanu dužni, a kao dokaz moraju priložiti i sve uplatnice o plaćanju. I tada, kada iskupe

sve te papire, a prethodno su već izgubili stan, posao i sve svoje stvari, sklanjaju se kod nekog od prijatelja, te mole da ih vlasti puste kako bi nakratko izašli u posjetu rodbini u Hrvatskoj. Dobijaju potvrdu o mogućem izlasku na mjesec dana. Naravano, nitko se više ne vraća, jer nema se kamo vratiti. • Neki su odlasci sigurno bili organizovaniji? Iz Vareša je bilo organizirano izvlačenje Ijudi preko srpskih teritorija. Poslali smo vozila. Po dvije tisuće Ijudi poslali smo trideset dva vozila, šlepera i autobusa, i kada su Ijudi ušli i vozila trebala krenuti, mnogi su legli po cesti i rekli: Nemojte nas ostavljati! Ti su Ijudi, naime, u Varešu tri mjeseca živjeli po kojekakvim školama i salama, primajući dnevno samo jednu kuhaču hrane. Dojadilo im je... I tada vidjevši Ijude koji leže na cesti ispred kamiona i autobusa, vozači su otvorili vozila i natrpali Ijude unutra, po onoj Ijetndj žegi. Stiglo je dvije tisuće devet stotina šezdeset Ijudi. Naravno da je bilo i mrtvih. Vozila su se kretala preko Banjaluke, gdje su im Banjalučki svećenici pružili prvu utjehu u vodi i hrani. Ovdje smo im organizirali prijem smjestivši ih prvo po školama i dvoranama, a zatim po kućama i stanovima. A sve ono Sto se događalo iza Vašingtonskoga sporazuma, nije bilo organizirano, jer nije se izlazilo u velikim grupama. • Koliko sc ua ovim prosforima veruje u federaciju izraeđu Muslimana i Hrvata? Sto se tiče Federacije, Ejup Ganić i danas govori da je to brak iz interesa. Međutim, znamo da brak može uspjeti jedino ako je sazdan od dvije Ijubavi - zaručnika i zaručnice, koja u braku postaje jedna - bračna i roditeljska Ijubav. I unatoč tome događa se da se s godinama te Ijubavi, nažalost, rastavljaju. A ovdje nema baš nikakve

Ijubavi. Jer, ovaj je rat pokazao da una više mržnje no Ijubavi. Zapravo, ne možemo govoriti o Ijubavi đok prostorom vladaju tri mržnjesrpska, koja je najjača i najžešća, muslimanska, a zatim i hrvaiska. Ako bilo koja od mržnji uđe u brak, taj brak ne može uspjeti. • U Mostaru postoje razni sukobi: sukobljavaju se i oni koji bi trebali predstavljafi stub mira. Traje veliki sukob dijecezanskili sveštenika i franjevaca? U Mostaru je do 1980. godine postojala samo jedna župa, župa Sv. Petra i Pavla. koja je pripadala franjevcima. Dogovoriraa između dijecezanaca i franjevaca, prije 1975. godine utvrđeno je da se Mostar podijeli u dva dijela - jedan koji će ostati župa sv. Petra i Pavla i cirugi gdje će se osnovati katedrala i biti katedralna crkva. Prijedlog takve podjele župe pružila je franjevačka strana. Tom je podjelom na ovoj strani župe ostalo dvije trećine vjemika a na onoj jedna trećina. To je predano u Rim, a gdje je rečeno; "Neka bude tako". Međutim, jedan dio franjevaca nije htio priznati tu katedralnu župu, nego je i dalje zaiazio u nju i vršio obrede, da bi 6. siječnja 1993. biskupski oridnarijat, na čelu sa biskupom Pavlom Zanićem, osnovali četiri nove župe na području katedralne župe. Znači, nove župe nisu nastaie na području župe sv. Petra i Pavla koja je pripadala fratrima. Fratri ne prihvaćaju tu odluku. Kongregacija je 22. ožujka 1993. potvrdila i napisala kako je to biskupsko saopćenje i da se treba poštovati ta odluka. Kako je franjevci nisu ni dalje poštivali u Rim su bili pozvani privincijal, biskup i jedan svećenik, te se tamo na Kongregaciji dogovorili i potpisali kako se prihvaćaju te odluke. Rečeno im je da se moraju vratiti u Mostar sa jednaktm saopćenjem vjemicima i svećenstvu. U Nedjelju dobroga pastira 1993. godine, u katedrali

smo trebali održati zajeduičku misu - provincijal, biskup i svi svećenici redovnici koji pastoralno djeluju na području Mostara. Zajedničko pismo iz Rima trebalo se pročitati narodu. Pozvani su svi svećenici: i dijecezanski i franjevački. Nažalost, došao je samo provincijal, a nitko drugi od franjevaca nije htio doći. Dakle, franjevci i dalje nezakonito djeluju u novoosnovaniin župama. Budući da se ne radi o sukobu između biskupa i provincijala i budući da je to određeno od strane Vatikana, tu su dolazili generalni zamjenik reda franjevačkog i papin nuncij za BiH, te u Biskupiji razgovarali sa franjevcima. Međutim, nisu se uspjeli dogovoriti. Sada je na potezu Sveta Stolica. Mi čekamo da se to riješi. • Pomalo je čudno što se sveštenici sukobljavaju a prostorno sfe tako blizu Međugorja i mesta navodnog ukazanja Gospe? Djeca su rekla da se ukazala Gospa. Drugi nitko nije sluzbeno poh'rdio da se ukazala. Dakle, to su dječje priče. • Međugorje je izazvalo velike polemike i polemike u crkvenim krugovima? Ovdje su bile formirane tri komisije stmčnjaka za Međugoije. Prva Komisija od pet Ijudi bila je sastavljena od dijecezanskih svećenika i franjevaca, i ta se Komisija proširila na jednu veću od petnaest Ijudi. Druga Komisija koju je sastavio biskup Zanić bila je sastavIjena od Ijudi sa svih našilr biskupija, sa svih teoloških učilišta iz svih provincija. Komisija je radila dvije do tri godine i kada se pretpostavilo da je završeno ispitivanje, Komisija je svoje zaključke dala biskupu. Biskup se vjerojatno konzultirao s nekim, pa je dao svoj zaključak - kako on misli, na temeIju proučavanja da se Gospa tamo nije nikome ukazala. Zatim iz Vatikana dolazi odredba da to pre-

uzme biskupska konferencija te da ona formira još jeđnu komisiju. Tu je treću komisiju predvodilo oko desetak Ijudi. Kada je završila svoj rad, rezultate je predala biskupu. Biskupi su to proučavali i na kraju je trebalo nešto reći. Na zasjedanju u Zadru 1991. godine definirali su đa se u Međugoiju ništa nadnaravno ne događa. Znači, Gospa se do sada nikome nije pokazala u Međugoiju. I to je službeni stav Crkv'e. Sto se tiče kasnije, to Bog zna. Moramo se držati onoga što Crkva govori. • Govori se da sn se dijecezanski sveštenici i franjevci sporili i oko Gospe? Dijecezanski svećenici i franjevci nisu se ni oko čega svađali u Međugorju što se tiče Gospe. Nije bilo nikakvih sukoba, osim Sto je dosta franjevaca tvrdilo da se Gospa ukazuje u Međugorju. Sve da jest, to je privatna stvar koja nikoga ne obavezuje. Bila je jedino polemika oko toga, što biskupi jesu, a što nisu rekli. Sto je rekla službena Crkva, a Sto nije. Službena Crkva ili hijerarhijska Crkva ne priznaje da se Gospa ikome ukazala u Međugorju. Ako ta ista Crkva za pet, deset ili sto godina Sto drugo kaže onda ćemo to isto reći i mi s oltara. • Mostar je poznat i po kriminalu. Sfa Crkva može učiniti u tom pogledu? Nažalost, u Mostaru je otvoreno mnogo novih kafiđa. Mislim da ih ima oko 240. Ali, kriminal u Mostaru nije samo mostarski. Koschnik je rekao da je to organizirani međunarodni kriminal koji se ovdje ističe više nego na drugim mjestima. Biskup je upozorio, a i svećenici su puno pozivali na zakonitost i poštivanje deset božjih zapovijedi, moleći odgovorne da izvrše svoju dužnost te da spriječe lopovluk i kriminal. Prema nekim od zadnjih izvještaja, kriminal je u opadanju.

>1 KOB I KANJLVACA 1 SSEŠiL.MKA: Biskup Favlović

Svet 14. 04.1990