Svet
Nastavak sa stranc 27 Rušenje Bosne dokazalo je da loši momci nisu samo na jednoj strani. već su to i Srbi i Hrvati. To dokazuje da je tu pakao u kojemu se stvari mijenjaju onako kako kojoj strani odgovara. Između toga stradava i umire narod. I ako se taj pakao nastavi, Bosna će postati pusto polje. Zato mislim da je krajnji trenutak da Ijudi shvate da je dosta i da pokušaju... • Ziveti zajedno? Ne može se više govoriti o prijateljstvu i Ijubavi, osim među onima koji nisu ukaljali ruke. obraz, ali oni dmgi ipak će opet morati biti barem susjedi. • Uglavnom Vas optužuju za jugoslovenstvo, za veru u Jugoslaviju. Ma, raene to više ne zanima i mislim da u ovome trenutku ne dolazi u obzir nešto što bi se zvalo Jugoslavija. Toliko su je rušili i razrušili... No, nešto će ipak morati postojati, i ove države koje sada postoje morat će mijenjati svoju politiku i surađivati jedna s drugom, ili će živjeti unutar svojih bedema, odsječene od svijeta. • Mogu li bilo kakvu odluku o tome doneti sadašnje vođe na ovom prostoru? Mislim da,će o svemu odlučivati svjetski moćnici koji u svemu imaju svoju perverznu korist. Ncmojmo zaboraviti koliko je sve to onižje skupo i da netko to krvavo plaća. Mi smo tek sitni pijuni, razbijen i nesretan narod koji više nema šansu odlučivati o ,viastitoj sudbini. Netko će i reći - e sad će biti ovako i nikako drukčije. No, bojim se da je tome nekome stalo da rat još potraje i katkad mi se čini da smo svi mi u laboratoriju nekakvih kretena koji ispituju izdržljivost naroda u ovakvom načinu ratovanja. Ili se možda gradi novi zid između Istoka i Zapada. Pa zar ovo, rekao bih, gotovo istrebljenje Muslimana ne izgleda kao rezultat užasne, bolesne ideje velikih sila koje i Muslimane u Bosni doživljavaju kao latentnu opasnost za svjetski poredak. Sve su to pitanja o kojima ja mogu samo amaterski razmišIjati, ah koja, čini mi se, stoje duboko u pozadini ovoga našega krvavog obračuna. ORVELOVSKA MAŠINA • Kako Englezi doživljavaju i komentarišu rat u Bosni? Znate, Ijudi više ne vole te teme. Još lani je predstava "Sarajevo Trilogy" koju sam igrao ovdje u Londonu, unatoč izvanrednom redatelju i vrlo poznatoj kazališnoj grupi, doživjela krah. Ljudi ne žele više gledati predstave s tom tematikom. Što se tiče ocjena Ijudi o političkoj situaciji u nas, one variraju: od onih koje kažu da su Srbi agresori do onih koji sve vide kao
građanski rat u kojemu se više ne zna ni tko pije ni tko plaća. 'No, ono što je zajednicko svima i što je najgore od svega, jeste nekakvo sažaljenje, kao da smo neka niža biča. To su, naravno, moje impresije o tome kako nas vide Englezi. • Danas kada ste u mogućnosti stvari gledati sa distance, kako doživljavate samog sebe? U Hrvatskoj sam proglašen izdajnikom još prije prvoga ispaljenog metka, prije rata, dakle, postao sam žrtva propagande novoga hrvatskog poretka i partije na vlasti. A bio sam zapravo jedan od Srba s kojima je bilo moguće živjeti i koje su Hrvati voljeli. Takve je hrvatska vlast uništila. No, isto se sa mnom dogodilo i u Srbiji, ni njima nije odgovarao poznati Srbin koji je protiv njihove paklenske ideje. U tom smislu postao sam i izdajnik srpskoga naroda. Pripadam, eto, onima koji imaju tragičnu sudbinu na ovim prostorima, ali ja sam se s tim pomirio. Doduše, dugo sam se borio, trpio laži i izmišljotine, objašnjavao... I zašto za promjenu, ti "moji prijatelji" ne bi objasnili zbog čega su moji stari roditelji, osamdesetogodišnjaci, morali napustiti svoju kuću, svoje Vinkovce. Otišli su zato što su morali otići, a ne zato jer sam im ja tobože dojavio da će Vinkovce bombardirati, kao što su me optužili. Znate, ja razumijem cijeli taj pakao i pomalo me stid govoriti o svojim problemima dok Ijudi
ginu i dok su im sudbine mnogo gore od moje. • Umorni ste od pravdanja? Neću se više opravdavati, neću se braniti jer ne mogu protiv te sile. Shvatio sam da me i ne samo mene, nego sve koji drukčije misle mogu obraniti samo Hrvati, oni koji će reći onim drugim Hrvatima; E, sad je dosta, ne može se tako lagati, blatiti Ijude, razračunavati s njima, želimo živjeti u drukčijoj Hrvatskoj. Tek se tako može dokinuti loš ukus, taj novi moral koji je u Hrvatskoj stvoren, čitava ta orvelovska mašinerija koja Ijude tjera na strah i Sutnju. Užasno mi je žao da tako - u strahu - žive moji prijatelji i mnogi časni Ijudi koji šute jer misle da su nemoćni protiv te silne propagapde hrvatske vlasti. Zato sam ocikičio da se više ne opravdavam. • A odlučili ste i da se ne vračate u Hrvatsku, ili možda... Moje je sadašnje osjećanje takvo da ne žehm više nikada doći u Hrvatsku. Jer od 1991. godine od čitavog spleta laži koje su se gomilale - bio sam "hulja", "izdajnik", "đubre"... I kad sam konačno došao u Zagreb želeći pomoći Hrvatskoj, Ijudima, demokratiji, stvar je kulminirala otvorenom prijetnjom - neka se gubim iz Zagreba. Shvatio sam da doista moram otići, đa je opasno, da čak i
čovjeka koji mi prijeti dovodim u opasnost, jer je i on zarobIjenik i žrtva te medijske propagande, toga skandaloznog novinarstva. Govorim sada o Hrvatskoj jer o njoj razgovaramo, ah naravno da ništa nije drukčije ni u Srbiji. Cini mi se da više ne želim ni s kim razgovarati, niti se dovoditi u situaciju da me se vrijeđa. Ako žele da sam kriv neka im budem kriv - ako im to može pomoći. • Covek, između ostalog, živi i u jeziku. Pa, kako je glumcu koji mora igrati na stranom jeziku? Igrati na engleskom je teško, pogotovo u teatru. Na filmu je lakše i tamo prolazi. U engleskom je kazahštu osnovno pitanje što dotični glumac igra. Moja sva tri dosadašnja projekta imala su opravdanje - u Mančesteru sam tako igrao ulogu putujućega glumca i mogao sam biti stranac, jednako kao i u predstavi "Sarajevo Trilogy", u kojoj sam igrao sa sarajevskim glumicama. ŽAL ZA DALMACIJOM • Kakvi su Vam planovi? Vjerovatno ću raditi "Otela" s Abrahamom Murajem u Njujorku - jer Otelo je stranac - a planiram igrati i Strindberga, ovdje u Londonu. U međuvremenu dovršio sam ploču i knjigu pjesama pod nazivom "Nismo li se mi već negdje vidjeli."
Ploča ima trinaest pjesama, sve su uglavnom moje, inspirirane' onim što nam se događa. One su, naravno. antiratne, ali imam i nekih nostalgičnih, Ijubavnih, izbjegličkih, koje govore o svima onima brojnima koji su od-, vojeni. VEslim da je ploča blaga, nježna, a uglazbio sam i pjesmu "Prosvjetni radnik" iz produkcije Ferala. Htio bih da mi distributer u Hrvatskoj bude "Feral Tribime", a u Sloveniji "Mladina", dakle, Ijudi i firmej koje dobro pašu i uz mene i uzl tematiku mojih pjesama. • Osečate li se kao pravi < emigrant? Naravno da se takvim osje- j ćam, ali buduči da veđ imam če- j tiri godine emigrantskog staža. više nisam tako nesretan. Mi-J jenjao sam stanove, stvari, gra-J dove... sada konačno imam stan | i sretan sam zbog toga. DobroJ je, dobro. • Ipak, šta učiniti sa nostal-| gijom za gradovima kojih više nema, ulicama... Prirodno je da sam nostal-| gičan. Ali sada London doži\ - ij Ijavam kao svoj grad, imamf svoje ulice, svoje kafiđe, na-I vike... • A Silba? E, to je bolno. Ono što mii najvise fali je more. Sve se mo-} že zamijeniti, ali ne i Dalmacija, j ne i moja Silba. Ta tišina i dos- | tojanstvo života na moru to mi najviše nedostaje. Daimacija mi užasno fali. -
MIRA MARKOVIĆ NIJE VLASNIK JUL-A! • Ovih dana u londonskom "Moving Theatru" izvedena je predstava "Oslobođenje Skoplja". Kakvi su odjeci predstave? Predstava je odlično uspjela, u njoj igraju sve engleski glumci, osim jednoga Zagrepčanina koji je đva-lri puta mijenjao ime i prezime i sada se zove Siniša Kurdiš. Odličan je i šarmantno govori taj pidgin-ingliš. Opet ima opravdanja za mene da igram Georgija, a lakše mi je igrati tu ulogu zato što pola predstave mucam pa mi je strani jezik zapravo olakotna okolnost. • Prilično je iznenađenje da "Oslobođenja Skoplja" u Londonu režira Ljubiša Ristić, čovek koji je nedavno stao na čelo Jugoslovenske udružene levice. Usprkos njegovom ranijem deklarisanju, ta partija sasvim sigurno ne može biti lišena nacionalizma, buduči da je njen idejni začetnik niko drugi nego Mirjana Marković. Kako u tom kontekstu sada doživljavate Ljubišu rističa? Reći ću vam otvoreno - Ristić je, kao i Zlatko Vitez, moj prijatelj. On ima pravo na svoje opredjeljenje i svoje mišljenje. Nije bio propagator nacionalizma, niti se zauzeo za ratnu opciju, radio je svoj posao. U njegovom teatru u Subotici i dalje su igrali i Mađari i Bosanci i Hrvati. U njegovom kazalištu igrala se, unatoč ratu, predstava na ijekavici. Ristić, dakle, ostaje vjeran svojoj ideji o jedinstvenom jugoslavenskom kulturnom prostoru. Doduše, mene jest začudilo što se on uopće upušta u politiku, no zaključio sam - Ristić živi u Beogradu. a ue ja. • Ali i Mirjana Marković se več godinama zalaže za "jedinstveni jugoslavenski kultumi prostor" koji je u međuvremenu krvav i razrušen zahvaljujuči upravo njenim idejama, idejama njenog muža? Ono što kompromitira Ljubišu Ristića kao šefa JUL-a, naravno da je Mirjana Marković, žena Slobodana Miloševića. No, ona nije vlasnik Udražene Ijevice, može biti samo jedna od začetnica te ideje, što još uvijek ne govori ništa loše o samoj ideji. S druge strane, nisam politički stračnjak i ne mogu razaznati koliko je to, zapravo, zamka u koju se hvata savjest grešnoga kralja, a koliko pokret koji bi nešto mogao mijenjati u SrlDiji. • Mislim da ne treba biti pobtički stručnjak da bi se znalo kako s Mirjanom Markovič ne treba tikve saditi. Ako se Ristič odlučio za takav korak, vjerojatno ima neku ideju što želi činiti, ali poznavajući ga, znam da neće biti pijun Mirjane Marković, već će vjerojatno pokušati nešto učiniti, možda udružiti neke mlade Ijude... Ja bili, doduše, volio da on to nije prihvatio, s pozicije moga osjećanja cijele situacije na tome prostora. No, to je njegova odluka. • Biste li vi ikada ušli u strankn sa suprugom Slobodana Miioševića? Ja ne bih nikada. Ah različiti smo Ijudi.
ŠTfl 0 LONPOMIIBADE LIUŠAIBADE
Svet 28.04.1996.
28