Svet
KAD ME JE MILOŠEVIĆ VEOMA LJUBAZNO PONUDIO: "IZVOLITE U OVU FOTELJU, TU JE POSLEDNJI PUT SEDEO IZETBEGOVIĆ", REKAO SAM MU: NEĆU U ALIJINU!
MOHAMEĐ FMLIPOViC. gmbgscador ABiiSne BIH y Ženevi i spesijalni igetbenovićev zq sca B©@gr^d@ni g u rgjg€imy@r@ sei n@wžfiprk®iti sarajevske Une 11 prvi put detcaline novori o pejediiiostinia sveie t@in© S dveipos«tnim rcisgoveriiiia "y čefirž okea" sca MžSeševicem:
ajm pregovori između predsednika Srbije Slobodana Miloševića i specijalnog izaslanika predsednika Predsedništva BiH Alije Izetbegovića, profesora Muhameda Filipovića, održani u Beogradu 22. i 23. marta, šokirali su sve one koji pomno prate razvoj događaja u bivšoj BiH. Visok i mrsav, profesor filozofije i logike, Muhamed Filipović-Tunjo, izaslanik Bosne i Hercegovine u Švajcarskoj, nakon tih pregovora politički je i medijski uskrsnuo, Filipović je bio jedanjM osnivača SDA, iz koje je izašao zbog neslaganja sa, kako je tada rekao, radikalnom strujom te stranke. Posle je sa Adilom Zulfikarpašićem osnovao Muslimansko bošnjačku organizaciju (MBO), u ime koje je još pre tri godine potpisao sporazum sa Slobodanom Miloševićem. Taj sporazmn je u muslimanskim krugovima bio okarakterisan kao izdajnički akt. Međutim, Muhamed Filipovič je, prema pisanju švajcarskog lista "Le Nouveau Quotidren", sa Miloševićem ponovo pregovarao o bosansko-srpskoj državi, i to ne kao predsednik marginalne političke stranke, nego kao predstavnik Bosne i Hercegovine. Prva je o tome sa Filipovićem razgovarala novinarka ženskog lista "Una", koji je ponovo počeo da izlazi u Sarajevu. "Sadržaj razgovora koji sam dao švicarskom iistu, a koji su prenijele svjetske novinske agencije, naprosto ne odgovara istini. Razgovor je potpuno naopako interpretiran. U povodu toga već sam uputio službeni protest tom listu. Ni na jednom mjestu, to odgovorno tvrdim, nisam rekao, a niti pomislio, da bi na prostorima bivše Jugoslavije mogao nastati uekakav novi međudrzavni savez, konfederacija Bos-
ne i Hercegovine sa Srbijom. To je posve netačno". • Možete li nam reći kako je uopšte došlo do Vašeg sastanka sa Miloševićem? Milošević je predsjednik stpske dižave i glavni autor strategije stvaranja velike Srbije, tj. ujedinjenja svih srpskih zemalja i ujedinjenja svih Srba. Milošević je više puta pozivao Aliju Izetbegovića, predsjednika Predsjedništva naše države da dođe u Beograd. U tirn je pozivima poručivao da bi želio da se sretnu, da porazgovaraju i pronađu, kako je rekao, konačno rješenje za sva pitanja koja potresaju ovaj naš prostor. U razmatranjima i analizama Miloševićeva prijedloga, odnosno poziva, postoje dvije vrste argumentacije. Jedna, koja se temelji na našem prethodnom iskustvu s gospodinom Miloševićem i koja proizlazi iz naših ukupnih ocjena karaktera srpske politike, svodi se na to da se gospodinu Miloševiću ne smije i ne može vjerovati. Mi smo više puta pokušavali s njim sklopiti određene aranžmane kako bi se izbjegao rat, Sto nam nije uspjelo. Zatim smo se tijekom rata pokušavali dogovoriti o
prestanku übijanja i pokretanju stvamih procesa pacifikacije u Bosni, Međutim, svaki put susreli smo se s činjenicom, sa zaključkom, da je gospodin Milošević -čovjek čijim se javnim istupima i obećanjima ne može vjerovati. Drugi negativan momenat, kad je riječ o Miloševićevu prijedlogu, svodi se na tajni karakter srpske politike, dakle na ekspanziju srpstva. Razgovori između mene, kao posebnog izaslanika predsjednika Izetbegoviča, i Miloševića, kao predsjednika Republike Srbije, održani su 22, i 23. marta u Beogradu. Prvog dana razgovori su trajali dva i pol sata, od 16 do 18,30 sati, u zgradi Predsjedništva Srbije, u Miloševićevu kabinetu. Bio je to razgovor u četiri oka i nije vođen zapisnik. Iscrpno smo razgovarali o tome kako doći do rnira u Bosni i Hercegovini, te o odnosima između nagih dviju država. • Sta Vam je, konkretno, IVKlošević predložio? U javnosti se govori o tri varijante za rešcnje bosanskog pitanja. Miloševrć je ponovio da on prihvaća plau Kontaktne grupe, ali da
taj plan odbija Karadžić. Također je rekao da je već organizirao političku opoziciju Karadžiću u BiH. Međutim, sve se to pokazalo nedovoljnim, jer Karadžić i dalje traži da plan Kontaktne skupine bude samo polazna osnova za pregovore. Milošević je predložio da se odmah otvore pregovori o planu Kontaktne skupine i da se taj plan usavrši u okviru stava da se sukobIjene snage mogu dogovoriti o manjim izmjenama u lokalnim okvirima. On je, nadalje, predložio neke teritorijalne izmjene u planu. Zatim je rekao da će i Karadžić sasvim sigumo prihvatiti plan Kontaktne grupe ako se BiH definira kao Unija dviju država, tj. Federacije BiH i Republike Srpske. Također je rekao da će Karadžić prihvatiti plan kakav jest ako se Srbima osigura pravo na konfederaciju sa Srbijom, baš kao Sto Federacija ima pravo na konfederaciju s Hrvatskom. Sve te prijedloge ja sam odbio, uz obrazloženje da oni znače otvaranje paketa plana Kontaktne grupe te da bi dezavuirali sain plan napora Kontaktne grupe da se on prilivati.
BiH je zauzela stajalište da nije moguće mijenjati originalni plan Kontaktne skupine i da bi, u slučaju bilo kakve promjene tog plana naš pristanak prestao vrijediti. Miloševiću sam rekao da nisam došao razgovarati s Karadžićevim odvjetnikom, nego s predsjednikom Srbije, te da želim čuti kakvi su njegovi planovi i ideje, i konacne namjere za rješenje problema između dviju đržava. U tom kontekstu, rekao sam da mi smatramo da je priznavanje BiH kao suverene i neovisne države conditio sine qua non, za postizanje mira i normahzaciju odnosa. Dakle, onaj tko je počeo agresiju ne priznajući međunarodne bosanske granice, mora agresiju obustaviti aktom priznavanja Bosne i Hercegovine. Gledajte, na samom početku ja sam otvoreno rekao Miloševiću; "Mi ne želimo i od početka se nismo željeli nagađati oko teritorija ili razgovarati o tako strašmm, apsolutno deplasiranim i nehumanim stvarima kao što je tzv. liumano preseljenje stanovništva”. Uostalom, to je naš narod, i hrvatski i muslimanski, i te kako do-
bro upamtio. Sve spekulacije oko preseljavanja u Slavoniji i bosanskoj Posavini od našeg su naroda odbačene. Rekao sam srpskom pređsjedniku: "Gospodine Miloševiću, nikada, čak i po cijenu stogo■ dišnjeg rata, mi necemo otići s Drine, sa Save, s Une. Mi smo najgore prošli. Oni su übijali, tukli. Pa oni su 30.000 Ijudi od 16 do 50 godina übili samo u prijedorskom logoru. Također sam mu rekao: "Giospodine Miloševiću, Karadžić će sasvim sigurno završiti na Međunarodnome sudu za ratne zločine u Hagu. Vi ste također vezali svoju suđbinu za sudbinu tog čovjeka i morafe znati da na sebe preuzimate hipoteku njegova golemog zločina". v • Sta Vam je Milošević odgovorio? Gospodin Milošević nije odbio sve što sam rekao. On se, međutim, cijelo vrijeme neobično me uvjeri kako on nije pogriješio. Pa, nisam ja curica! Ja imam 65 godina i teško životno iskustvo. Sada bih još, nakon svega, trebao vjerovati u njegovu Ijubav prema Nastamk na strani 4
3
28.04.1995. Svet