Svet

U JUGOSLAVIJI JE NEMOGUĆ GRAĐANSKI RAT, SELJAČKA BUNA MOŽDA!!!

Razgovarao: S. Stojanović

BBfINISLfIV BfIBIC - KEBBfI. jedan od najuspešnljjih domaćih rokera. u intarvjuu za "Svet" knmenatarišii aktuelnu muzičku scenu lugoslavi|e. tvrdi da će se jako zabrinuti ako dobije Oktobarsku nagraHn gratla Novoo Sada i oorućuie:

ravi umetmci ili se obožavaju ili se mrze. Svaka osrednjost im je strana isto kao i podilaženje širokim narodnim masama. Jedan od onih koji na najbolji način odslikava urbanu sredmu i zastupa građansku opciju u svim domenima umetnosti kojima se bavi je IBranislav Babić, poznatiji kao Kebra. Pošto se uverio da msam policajac, jer se po njegovom mišljenju rokenrolom bave ludaci i policajci, počinjetno priču. • Najveća zamerka tvom muzičkom delovanju je određena vrsta hermetičnosti u tvojoj muzici. Obračaš se užera krngu Ijudi bez ikakve naroere da obuhvatiš širi krng publike. Koliko ti je uojšte važno da te Ijudi vole i razumeju? U ovom trenutku i na ovim prostorima malo je Ijudi koji ono što rade, rade na svetskom nivou. Naša muzika je od samog početka nailazila na otpore jer smo po nekim etabliranim kriterijumima bili iznad nekog proseka. Tu se radi o ukusima, knltumom nivou i stepenu ohrazovanja a, sa druge strane, na rokenrol je teško gledati kako se kod nas gleda. Rokenrol je u svetu postao prava vrednost onog momenta kada je postao nezavisan, tj. van kontrole države. "Obojeni prograrri' je u Jugoslaviji izdao prvu nezavisnu ploču, pokrenuo nezavisno izdavaštvo, doduše, u Zagre-

bu, i što je najvažnije, ostali smo nezavisni do današnjih dana. Niko ne kaže da su "Partibrejkersi'' izdali rokenrol što snimaju za PGP, svi kažu oni su okej bend. Niko ne gleda neke stvari koje su u ovom trenutku jako bitne. A to je ta kontrola koju država sprovodi i sputava postojanje kultumog segmenta i razvijanje građanske svesti. Ako se to sve uzme u obzir, meni je potpunojasno Sto se nekima ne sviđa ono sto radim. U ovom trenutku glavno pitanje je do kog smo nivoa spremni i sposobni da uopšte očekujemo svetlu budućnost. Ako, apriori, ulazimo sa nekom skepsom i rezervom da to možda neće rezultirati onako kako treba, tu je već veliki problem. Nije kod nas generalni problem da li su ovi socijalisti. ili neki drugi, već je problem, uopšte, nedostatak političke kulture. Kako onda očekivati kulturu od ostalih nivoa. Ako mi imamo nefcultumu vlast i kompletnu političku scenu, jako, jako teško je očekivati da se prave vrednosti probiju. To je jako veliki problem i ne znam kako će se rešiti. • Ti to rešavaš na svoj način. Rešavao sam taj problem ranije kada je postojala u nekom smislu pozitivnija kultuma situacija, a sada teško. Pogotovo kao Novosađaninu. Novi Sad je, u bukvalnom smislu reči, marioneta i marginalan u svemu. Iluzomo je očekivati da jedan tako mali grad pmži više jer rokenrol je stvar malo bogatijeg društva i kao svaka industrija ne donosi rezultate bez ulaganja. Ovde ne da nema ulaganja, nego se jedno vreme otvoreno rađilo na suzbijanju rokenrola koji je kod nas supkultura ili čak potkultura, a pojavom nekih drugih neukusnih stvari u okviru muzike koje su u određenom trenutku bile najpogodnije za očuvanje mira i veselog razuma u narodu, rokenrol je izgubio elementamu funkciju svog postojanja. Jako je teško pričati o tome u trenutku kada na državnoj televiziji ide reklama "Prazno je bez kulture". Ako se nešto' kultumo samo po sebi ne desi, teško ga je forsirati, ali je zato vrlo lako uči-

niti bezopasnim, marginalnim bilo kakav konkretan pokušaj na popunjavanje te praznine, Sto oni stalno i rade. Nemoj me pogrešno razumeti, ja sam totalno apolitičan tip, mene interesuje samo rokenrol kultura i mislim da se tirne uspešno bavimo. Okupili smo jako dobar tim Ijudi oko sebe, uspešno kontaktiramo sa Ijudima u Hrvatskoj i Sloveniji. Taj kontakt nije ni prekidan i upravo ovih dana čeka nas medijska prezentacija našeg novog albuma u Sloveniji gde se očekuje prava naiezda Ijudiiz Hrvatske. • Kotiko su te pogodUe promene koje su nam se desile. Kao građanski orijentisan pretpostavIjam da ti je i prethodna clomovina bila mala. Mi smo prvu ploču izdali za nezavisnog izdavača "Search and Joy" u Zagreba i več tada smo se pnpremali za izlazak u Evropu. Prilikom snimanja druge ploče desio nam se rat, tako da je sve prekinuto. Pre tri godine smo prvi put svirali južnije od Beograda, i ako se nešto pozitivno desilo, to je da su Ijudi u Milanovcu, Smederevu, Kraljevu imali prilike da nas vide. Ništa drugo nije specijalno lepo. • Na drugoj strani određeni umetnici sn iskoristiii ovaj momenat za svoju promociju kroz iskazivanje pafriotskih ideja. To je, možda, druga lepa stvar jer je svako pokazao svoje lice. Mnogi su se krih iza umetnosti a u stvan su političari. Morali su se negde opredeliti i svaki od tih umetnika koji se sada bavi politikom malo me razočarao. • Snimih ste relativno kasno svoj prvi albnm i to za nezavisnu kucu. Da si bio popustljiviji i primereniji nekim orštedrustvenim standardima možcla bi se to desilo i ranije. Mi smo i bez ploče bili jedan od najpriznatijih andergraund bendova u Jugoslaviji. hnali smo dobru posetu na koncertima i očigledno je bilo da postoji interesovanje za našu muziku. Tada smo napravili dva kompromisa i pojavili se na dva festivaia. Jedan je Subotički omladinski festival, a drugi na

Yu-rok momentu i što je za nas bilo jako bitno na ovom drugom smo pobeđili u konkurenciji dvadesetak grupa. Tom prilikom smo se i upoznali sa Aleksandrom Dragašom, koji nam je objavio ploču "Najvažnije je biti zdrav". Stampana je u 1.000 primeraka i za mesec dana rasprodata. U Beograd i Novi Sad nije ni stigla. Te godine naša ploča po izboru kritičara proglašena je za ploču godine. I druga po redu ploča je ponela titulu najbolje. Izdao ju je nezavisni izdavač u Beogradu "Tom-Tom mjuzik". • Da li je PGP uopšte pokazivao interesovanie za ono što vi radite. Do ove poslednje ploče nije bi-10 nikakvog kontakta niti interesovanja. Jedma diskografska kuća koja je bila zainteresovana je bio francuski "Virgin". Celokupna novosadska scena je preko svojih prijatelja poslala svoje snimke i njih je interesovao samo "Obojeni program". Bilo je nekili pregovora, ali mi nismo imali novaca da odemo, tako da je ta opcija propala. • Pnča ne bi bila kompletna ako ne spomenemo vaše pojavljivanje na MTV-u. Hiljade bendova iz celog sveta prosto grize ne bi 11 se pojavili na, nesumnjivo, najuticajnijoj rauzičkoj tv-stanici. Kako je to vama pošlo za rukom? Zbog nekih svojih interesovanja sam bio u Londonu i iskoristio sam priliku da kontaktiram sa Ijudima sa MTV. Pošto je pravilo kuđe da se lično ne kontaktira sa muzičarima, poslao sam poštom naše snimke. Bili su jako zadovoljni sa muzikom, ali je iskrsao problem jezika, pošto su naše pesme na srpskom, u to vreme srpskohrvatskom. Oni su zasedali i ipak su odlučili da puste naš spot. Nisam smeo nikome da javim da ne bih ispao smešan ako nas zeznu. Na zapadu je drugi fazon. Ovde kada kažete MTV, to nikom ništa ne znači. Ljudi u fabrici u kojoj sam radio bili su oduševljeni činjenicom da se neko koga oni poznaju pojavljuje na MTV-u.

• Možemo li očekivati dalje pojavljivanje "Obojenog programa" na MTV-u? Redovno im šaljem naše snimke, vrlo su zadovoljni kvalitetom, ali ne očekujem ništa posebno. Moram napomenuti da je MTV uzurpirao i dobrim delom upropastio kreativan rokenrol, ali, srećom postoje emisije koje srTposvečene altemativnoj rok-sceni. Emisiju "120 minuta" na kojoj smo se pojavih gleda minimum 33 miliona Ijudi u svetu, i to je opasna stvar. • Trenutno ste na promotivnoj turneji. Da, i jako dobro prolazimo. Vrlo lepo je videti sve te Ijude koji se vesele i premda ovo što radimo nije nikakva zabava, ali je neki pozitivni segment vrlo izražen, ne samo naš, već i publike koja dolazi zbog nas. Presrećan sam što imam takvu publiku. Mislim da smo mnogim Ijudima jako velika uteha u svemu ovome i da smo svesni te odgovornosti. • Pročitao sam iuteresantan redak iz pera našeg saradnika da ste ti i Goran Bregović dva najjača autora u jugoslovenskom rokenrolu i da tu prestaje svaka sličnost. Smatraš ii tu konstataciju komplimentom ili u\TedomBregoviča lično ne priznajem. Mislim da je dosta negativnog udcao na dalji razvoj rokenrola. Da ne bih dužio, ma koliko nekom izgledalo neskromno, smatram ovo za uvredu. • Deluješ mi tiho i mirno za osobu koja pravi izuzetno žestoku muziku. Stalno se trudim da gledam svoja posla i mislim da nam je u ovom trenutku agresivnost najmanje potrebna. Mađa me pogađa sve ovo što nam se dešava, trudim se da što više kuliram. Slučajno sam danas gledao skupštinu, i to me je izuzetno deprimiralo. • Pored muzičkog delovanja, svoje ideje si izneo i kroz pisanu reč. Kebra, pevač ili pesnik. Ja sam čovek koji ne zna da peva, a peva, koji ne zna da piše, a piše, koji ne zna da živi a- živi. Duže se bavim pisanjem od roken-

rola, ali nijedno ni drugo ne bili ra4 dio da ne osećam to kao neku dob-| ru st\ r ar u meni. Nije toliko ni bitno J da li đe se to nekom svideti. mnogo je važnije da mladi Ijudi preuzmu primat u svim sferama društva pa i u mnetnosti. Iznzetno mi je đrago što je NIN-ovu nagradu za književ-l nost dobio mlad čovek, • Da li je to posledica kvaliteta rnladih IjudL Opet se možemo vratiti na pri 4 ču o građanskoj kulturi življenjal naspram negrađanske populacije. Onog trenutka kada se svi ti pozi-j tivni vidovi umetnosti izbace u prvi plan, samim tim oni gube na svojoj oštrini i izvomoj snazi. Jako je doJ Ijro što je država u nekom smislu počela da se otvara prema svojoj mteligenciji, jer nema umetnosti bez države, a ni države bez umet-l nosti. Kada Ijudi na vlasti to sjjva-l te, automatski štite i sebe i prave vrednosti postoječeg sistema. Mo-|ram da priznam da se poslednjiiij godinu đana dešavaju vrlo pozitivJ ne stvari. • Postoji li šansa da u neko dogledno vreme, usled svih tih Cromena, dobiješ, možda, Oktoarsku nagradu grada Novog Sa-j da. Toliki preokret se ovde ncćeskoro desiti, neki blaži možda. • Da U bi te zabrinulo da je dobiješ? Verovatno da. Prvo bih pomis-l bo da li sam ja u redu, pa tek onda da U sn oni u redu. Bez obzira na sve, ja ovaj grad jako volim, ali na« jviše mi smeta to što nikada nija stao iza nas. Ne samo iza nas veq niti iza jednog umetnika koji; stvamo nešto vredi. Vojvođani su po mentalitetu inertni Ijudi i zatol' im se i dešava sve ovo što viđamoi na našim ulicama. Uvek nam ncko drugi kroji kapu i dokle sod je ta+ ko, ne postoji šansa da Novi Sad postane grad sa svim obeležjimi koja jedan grad treba da krase. Kao što je to iz moje perspektive nemo-i guće, takođe je nemoguće da u Jugoslaviji izbije građanski rat, scfjačka buna inožda, jako je malo Ijudi građanski orijentisanih da bi se tako nešto desilo.

Svet 28.04.1995.