Svet

KIPAR JE TURSKI

Povodom 4. i 7. jula, ovih dana SUBNOR odrzava naučni skup sa ciljem odbrane ovih datuma od zloupotrebe zdravog razuma. Stvar se, kako se saznaje, zaplela na samom početku, pre priče o bilo kakvom ideološkom tumačenju. Neko je postavio nerazrešivo pitanje, ko je i zašto ovaj praznik nazvao danom kada je pukla "prva ustnaička " PUSKA, kad je Žikica, pre svega, puc’o iz pištolja? Da vas vidim, subnorovci? (NE)PLIVAČI

VEČITIIUL mala sam tek dve primedbe na ovaj svet. Činilo mi se da se sa svim ostalim nevoIjama može lakše izaći na kraj. Da je sa svim drugim neprijateljima ipak moguće uspostavitit kakav-takav ugovor o nenapadauju. Mogla sam i da poverujem u tezu da su razni bedaci potrebni za ođržavanje uekakve harmonije, ali ne i te dve stvari. Verovala sam da ce civilizaciia naći antitela za odbranu od svakakvih nesreća. Osun za te dve stvari. Tu nisam gajila nikakav optunizain. Nisam videla nikakvo rešenje humanije od toga da m JNeko zauvek IZBiaŠE. Da se produbim i čujem da od tog dana svi Ijudi mogu spokojno živeti, jer više NEMA njihovih najgonh neprijatelja MANI.TAKA i KOMARACA^ Bila sam maJa, ali ni danas ne mogu reci da sam po tom pitanju daleko ođmakla. Kod mene se ništa nije promemlo. Promemle su se okolnosti. U ta vremena komarci-i mamjaci su se aktivirah leti, čime se moj problem mogao hetirah tek kao sezonski. Danas stvari stoje mnogo gore. Ovdasnjim manijacima i komarcima već godinama traje leto. Mahmtaju bez razlike. Proglasili su večiti JUL. I da sve bude jos gore, moje primedbe'se više ne mogu tretirati kao pngovon na ovaj svet. Svet je sa tim raskrstio. Nama su valjda povemi ulo°u uzgajivača i čuvara odumrlih vrsta. A kako to vec biva sa raritetima, nadalje podležu zakonu o .zaštiti, te ih je strogo zabranjeno zaprašivati. Što se tiče slobode da se izrazavaju primedbe na račun tih stvorova, ona postoji. Takav angazman se čak i pozdravlja. Jer ako ima tolikih pacijenata kojima činjenica da žive u getu nije dovoljna primedba, na njima treba raditi. Gde ćeš veće lojalnosti i boljih svedoka demokratskog društva, od mučenika koji iz kanalizacije vape kako bi im sve bilo podnošljivo, skoro super, samo da nije muva. (Jul, 1995.) NAMEŠTAUKE e jedan tekst poslednjih nedelja napisan na temu lova na izbeglice počinje konstatacijom tipa - "Bcograd ravnodušno gleda hapšenja i odvođenje na hiljadu Ijudi—". Usuđujem se da tvrdim da ovakva tvrdnja jednostavno nije tačna, da je u najmanju ruku bezobrazna, ako ne i više od toga. . Pre nekoliko godina, u jeku pristizanja izbeglica iz Krajina, na nekom njihovom skupu, neki (kao) student iz Knina, iskoristio je priliku da urla u mikrofon jedne televizije kako je RED da ovi iz Beograda malo idu tamo da se bore a ne stalno on, i da je pravi trenutak da studenti iz Knina i prestonice zamene mesta prebivahšta. Ova izjava je izazvala veliki odijum ovdašnjih građana, aii ne dugo potom lucidmji su ukačili da su naseli. Da taj tip nije nikakav predstavnik mišljenja izbeglica, već predstavnik misljenja pohcije sa jasnim zadatkom da zazove haš izazvanu reakciju, netrpeljivost. I kasnije je scenario bio isti, na medijima su po pravOu predstavljene budale izbeglice, ili "njiliove" izbeghce, ili izbeghce "na zadatku", kako hoćete, Oni što su zaista izbegli, patih su po sportskim centrima i njih niko ništa nije pitao. Lupetanja i agresija ovih na zadatku završavala je dva posla. Beograđanima je montirana slika kako su im izbeglice sa one strane Drine najveći naprijatelji, a mučenicima po prihvatnim centrima je prenošeno kako Beograđani jedva čekaju da im vide leđa. Tako je bilo moguće aktivirati došljake za odbranu režima svaki put kada bi se Beograd pobunio, i istovremeno pripremiti teren da kad vlast požeh da se ratosilja istih došIjaka. Beograd to mimo gleda. Ali kako život teče i mimo tv-ekrana, u meduvremenu su se građani i one druge i mnogobrojnije izbeglice, koje nisu "njihove", nekako i negde, pronašli. Možda na tome da su Srbi, možda na nečem drugom, tek zasnovali su neki zajednički život, prihvatili jedni druge i na tom mestu bih surovo kažnjeni. Ovakvo pomirenje režim niti je planirao, niti ga može podneti. Ne trebaju njima takve izbeglice i vratiće ih 'mimo svake pravde i zakona, tamo odakle su ih doveh. Pomireni sa Beogradom, postah su previše rizični. Ne treba pominjati da one druge, njihove izbeglice nigde ne putuju, oni ostaju ovde. I Beograd tim povodom niti je miran, niti ravnodušan. Ako je u nečemu kriv, kriv je što je nesrečnike prihvatao. Da su i jedni i drugi, makar glumeh da se ne vole, niko danas ne bi izvlačio mladiče iz gradskog, da presednu u "međugradski" autobus. Oni koji danas prozivaju Beograd za bezosećajnost, previše liče na (kao) studenta iz Knina sa početka priče, BEDA lEDNE POLETIKE ednog isto ovako groznog leta punog komaraca i manijaka, jedan za koga se ne može pouzdano utvrditi u šta spada od ova dva, bio je odlučio da "podruštvi" kuću "Politike". Stvar nije uspela, ni danas se ne zna baš zašto. Ali priča nije o tome. Tih dana se, ne jednom, kao argument za spas "Politike", pommjao momenat CITULJA. Objašnjavalo se da su Srbi više puta oprostili ovom listu razne izdaje, baš na račun tih poslednjih strana. Računali su da im ni jedna politika "Politike" te strane ne može oduzeti. Tu su se prevarili. Paradoks, ili nešto'dzbiljnije, tek desilo se da Sto je Ijudski život pod ovim režimom postajao jeftiniji, cene oglašavanja smrti u listu "Politika" bivale su veće. Negde je izgleda ocenjeno da se većina smrti u ovom momentu može smatrati pohtički nepodobnim. Ne znam kako se još može objasniti ucenjivanje Ijudi da ako žele da oglase svoj jad, moraju na "Politikinom" šalteru da odbroje neverovatnih, 600, 850 ili 1200 dinara (govorim samo o cenama oglasa onih vehčina koje još uvek pripadaju običnom svetu). Nepristojni arbitri visine cena (kako života, tako i smrti) račuuaju da će ožalošćeni biti toliko pristojni da se u svom Krj.i np Hn«p.re da se radi o oliački i bedi jedne POLiTIKL.

a ispitu. Pitanje: Kakvo je novinarstvo koje se zasniva na "kafanskim doskočicama”? Odgovor: Odlično je. (autor - B. Timanič) Pretpostavimo da je B. Timanić napisao tačno koliko je hteo i kako je dovoljno i najbolje. Uzimam na sebe da zbog pametne javnosti (zakoju se osnovano sumnja da već duže vreme ne gleda TV Politiku) otkrijem tajnu kako je Timaniću palo na pamet da ispiše ove redove. Kako god se tumačilo, ja povremeno pogledam nešto na toj televiziji. Tako sam prošle nedelje odgledala specijalnu emisiju posvećenu proslavi rođendana te tv-stanice. U broj svojih godina slavljenici su uračunali i ovu poslednju, koliko već ono što se zvalo TV Politika, ne postoji.

I'ako se može reći da su veselnici slavili što ih više neina. Tom neprilikom, direktor TV Politike (otkako je ukinuta) g. Ignjatović, u okviru svoje nezdravice, izjavio je kao poseban uspeh, da je televizija protekle godine raskrstila sa novinarstvorn na nivou "rekla-kazala" i da se "rešiia novinarstva zasnovanog na kafanskim doskočicama" . Iz urođene skromnosti i odbijanja đa svu slavu uzme na sebe, nije pomenuo da se televizija, što je poseban razlog za slavlje, ratosiljala 50 novinara, na čelu sa Aleksandrom Tijanićem i Bogdanom Tiraanićem, direktno odgovomih što je taj program ikad neko i gledao. Onda su se u istoj emisiji pojavili i neki novinari koji su evocirali svoje uspomene na svoj rad u toj kući, od njenog početka do danas. Da li treba da ističem da se ni pod razno msu setili nikog od svojih bivših kolega. E, to mi je grozno, i nikad se neću navići na tu vrstu (ne)plivača. Trebalo bi da razumem da nije lako kad nemaš šta reći, ni kazati, ni gde doskočiti, i da bi bilo suviše mazohistički prizivati u sećanje dane kađ su bili mogući i takvi incidenti da na televizijama rade i oni koji su sve to znali. Možda bi trebalo čak i da pohvalim (ne)plivače što ipak slave samo jednom godišnje, a imali bi razloga da pevaju svaki dan. Ali ne mogu, ni da razumem, ni da pohvalim. odgovornost medija = odgovornost Ijudi lažljivi mediji = lažljivi Ijudi prodati mediji = prodati Ijuđi Jubilej TV Politici koje više nema, čestitao NTV STB koga više nema. Pošteno. NEVINI (na|ličnijl utisci) redsednik države koji se doseti da kao dokaz domoljublja svojim sportistima postavi zadalak da napuste podijum u momentu kad sportisti druge države primaju medalju e\Topskog prvaka, zove se jasno TENKRE. Momci koji ispune ovakvu želju mogu se smatrati, pa čini mi se, tek siročićima. Šta drugo? Naši momci su i ovu poslednju stvar odradili sportski. Jedino što su mogli pouzdano znati o tome ko su u opštoj konfuziji (koja je to zemlja za koju igraju, čija zastava, čija himna, kako se zove predseđnik zemlje pod čijom himnom nastupaju - Tito, Slobo, Zoro) jeste da su sportisti i to najbolji u Evropi. Sa tom svešću sve je izašlo na dobro. Iz te pozicije nisu morali mnogo da domišljaju šta im je činiti na hrvatski gest, niti na zviždanje grčkih navijača, mogli su se jednostavno smejati i isto tako smejući se mogli su tvrdoglavo otpevati himnu pod kojom su došli. Ništa nisu pogrešili, valjda zato što su sve činili u ime sporta. nevini od politike. Sutradan su sa terase skupštine grada otpevah Ko to kaže, ko to laže.,.", uzvikivali "Zivela Srbija", ali i "Ži\ ela Jugoslavija", sa skupštinskog oz\ r učenja pevao je Boris Bizetić, sa uekakvim posebnim značajem puštan je "Đurdevdan ", navijači su se okitili petokrakama, ali isa četiri es ikonografija koja bi zbunila najbolji kompjuter. Pred napadom ovog virusa, evropski prvaci su se još jednom dovili najtačnije moguće. Pnsetili su se pesmica za koje se jedino pouzdano može reći čije su - navijačke i sportske - pouzdano prave. Možda se nekom nisu dopale, ali boljih u ovom trenutku nemamo, da smo ih imali, ne bismo ih krili. Pa, evo, konačno i pesama koje su pobedile laž sa državnog ozvučenja, i koje će jednog dana biti jedini način da se rekonstruiše koje se godine i za čijih i kakvih vladavina ovo slavlje dešavalo. "Večeras je naše veče večeras se Tuđman peče nek se peče i okreće ko ga jebe nije imo sreće" "Zora rudi, zora beh, jebaćemo Zagreb celi i Cibonu i Dinamo jebemo pa rasturamo". SRBI ZVIŽ3UCIMR PRAŠTAJU oš grčki navijači nisu ni napustili halu sportova, a ovdašnja ambasada im beše okupirana. Nije Srbima trebalo tnnogo pa da se sete šta sve misle o tim Grcima, da zažale što su ih ikad zvali prijatljima i da požure da im u vidu kratkih poruka naplate svaid zvižduk koji su uputih našim momcima na terenu. Povicima ispred ambasade, zapretili su da će im upropastiti turističku sezonu ("Nećemo u Grčku"!), upozorih da će i ako ipak odu u Grčku biti veoma grubi ("Karaćemo Grkinje”!), i za svaki slučaj ukoliko ih prethodne dve parole nisu potresle, imaju da im kažu još nešto, što dosad iz prijateljstva nisu - "Kipar je turski"! Ipak, verujem da će se ovaj spor izgladiti. Ako Grci pokažu spremnost da se izvinu, možda im i oproste, nisu Srbi zlopamtila, a i to je samo sport. Možđa im i Kipar vrate. Ja verujem da hoće. PUŠKA IE PIŠTOLI KADIE 810 MALI ovodom 4. i 7. jula, ovih dana SUBNOR održava naučni skup sa ciljem odbrane ovih datuma od zloupotrebe zdravog razuma. Stvar se, kako se saznaje. zaplela na samom početku, pre priče o bilo kakvom ideološkom tumačenju. Neko je postavio nerazrešivo pitanje, ko je i zašto ovaj praznik kada je pukla "prva ustnaička" PUŠKA, kad je Žikica, pre svega, puc’o iz pištolja? Da vas vidim, subnorovci?

Piše: Olja Bećković

& S&uAĆce 641 395 Kneza Mileša 16, Beograd 687 336 PALMA DE MAJORKA UORET DE MAR PAKET ARANŽMANI 4VION+TRANSFER+HOTEL AVIONOM IZ BEOGRADA DOTOVITt od 23. juna boravci 8,11 il 2 dana Hoteli od jedne do četiri zvezdice. Paket aranžmani: od 305 USD i 295 DIN DINARSKI DEO ARANŽMANA 15 DANA PO POVRATKU SPECIJALAN POPUST 50 USD ZA UPLATE DO 5 JUNA DftClAfCUft VAIA DDnr.DAU