Svet

EKSKLUZIVNI FELJTON: BORISLAV MIKELIĆ: MOJA BORBA ZA JUGOSLAVIJU

Posle mog teškog saobraćajnog udesa Milošević me je posjetio u šok-sobi na VMA i rekao mi: "Snažan si ti Boro, izdržaćeš i opet ćemo na zaiednićki zadatak!"

MITING U GRABOVCU oliko je ulazak specijalaca u Petrinju imao odjeka u srpskom narodu na području Banije pa naravno i Srba iz Siska, najbolje je pokazao zakazani miting moje partije u Grabovcu. Propaganda je trajala samo jedan dan a u Banskom Grabovcu se okupilo više od 15.000 Ijudi. Velild interes pokazala su za taj miting hrvatska sredstva informisanja, kao i iz Srbije i Bosne i Hercegovine, ali i novinari i agencije iz zapadno-evropskih zemalja. Miting je otvorio Goran Babič, generalni sekretar SPH-PJO koji je u svome izlaganju žestoko kvalifikovao Tuđmana i hrvatsko rukovodstvo. Nakon toga sam govorio ja sa ciljem da iznesem uslove hrvatskoj vlasti što smo ih dogovorili na Glavnom odboru stranke. Tu sam naravno, na prvom mjestu rekao da se specijalci u naredna 24 časa trebaju povući sa Banije, zatim da se uhapšeni Srbi trebaju pustiti iz zatvora, da se korigira odluka o izvlačenju naoružanja rezervnog sastava milicije pa će onda i Srbi vratiti naomžanje.

Prisutni građaai - naravno masovno su to bili Srbi - počeli su izvikivati parole; "Boro, daj oružje"! "Hoćemo ustanak!" i slično. No, ja nisam podlegao stvorenoj euforiji i гекао sam tada, hrvatskom narodu - a što je prenijela televi7.ija - da im Srbi još jednom pmžaju ruku pomirenja uz uslov da nas na čitavim prostorima gdje živimo tretiraju i priznaju kao narod. "Ako međutim, ne pristajete na to i hoćete rat, možete ga imati ali će te ga izgubiti"! Skup je završio bez incidenata iako je bilo pokušaja od strane SDS-a da se on pretvori u nešto drugo.

RAZGOVOR SA PERICOM JURIĆEM, POMOĆNIKOM MINISTRA MUP-a HRVATSKE

Nakon protestnog mitinga u Banskom Grabovcu ja sam se vratio u "Gavrilović" u kojem sam i iz bezbednosnih razloga boravio danonoćno. Tamo me je čekalo i dosta raduika koji su mi vjerovali. Oni su se već sami organizovali i došli do dijela naoružanja. Tražili su od mene odobrenje da krenu u obračun sa hrvatskim mupovcima čiji broj se, u odnosu na prve dane, udvostručio. Uz dobronamjerne radnike bilo je i onih što su že-

Ijeli i htjeli da već tada uđemo u nacionalni sukob. Savjetovao sam ih da nije trenutak za oružani obračun, da sve moramo učiniti kako bi spriječili nacionalističko divljanje i da ćemo na taj način spasiti fabriku i ostati na putu civilizacije. U "Gavriloviću" me je čekalo i mnogo novinara koji su htjeli da vode sa mnom odvojene razgovore za svoje listove. Tu u tvomicu je iz Beograda došao i moj tast - general Ljubomir Domazetović, tada načelnik 111 uprave koji je prethodno bio komandant Sisačko-banijske divizije i dobar poznavalac prilika u tome kraju. Uz sve, on je bio zabrinut i za raoju bezbednost. znajući za mnoge aktivnosti i pokušaje hrvatskih

terorista i što su sve u stanju da učine. Oko 20 časova sa mnom je stupio u vezu pripadnik MUP-a Petrinje Karapandža donoseći mi poruku da ministar MUP Hrvatske, gospodin Boljkovac, želi sa mnom hitno telefonski razgovarati, pitajući i na koji telefon da me nazove. "Reci gospodinu Boljkovcu da me zove na telefon ili telefone na kojima snimaju sve moje razgovore" - odgovorio sam Кагаpandži. Odmah iza moje pomke nazvao me Boljkovac i ponudio mi - gledajući na okolnosti u tome vremenu i situaciji - da razgovaram s njegovim pomoćnikom Pericom Jurićem, za koga sam od ranije znao dn pripada tvrdoj liniji HDZ-a. Ponuđena su mi

dva mjesta za razgovon Sisak, gdje se nalazio Jurić sa štabom i rukovodio sa hapšenjima ili u zgradi opštine Petrinja. Uz sve komentare o nastaloj situaciji Boljkovac mi je rekao kako visoko cijeni moje privredne rezultate i da dobro vidi i shvaća kako me narod izuzetno cijeni. Isto tako, znao je za naše zahtjeve sa grabovačkog mitinga. Shvatio je Boljkovac da na tom području dogorjeva fitilj zapaljive atmosfere i međunacionalnog sukoba i da je vrag odnio šalu, jer on je kao partizan u drugom svjetskom ratu dobro zuao Baniju i njene Ijude. Prihvatio sam razgovor u "Gavriloviću" u 22 časa na što je pris-

Svet 13.11.1995.