Svet

ju. Jedini način da, k;iko је tada niislio Mihajlo, ode po suprugu i dete u Nemačku je da рге toga promeni prezime u majčino Mioković. Njih dve do dana današnjeg ostaju Panisic, Međutim, to nije 'uspelo i na granici ga opet, vraćaju nazad. Nedugo zatim Olgica i Daшса dolaze u Jugoslaviju. Negde 'B6. ili 'B7. godine nastanjuju v se u S/emskoj Mitrovici u kući u Šećer sok;tku 55, u kojoj već živi Mihajlov ujak. Pošto je povremeno radio, i ovde u Jugoslaviji, i u Nemačkoj biva penzionisan na osnovu neuropsihijatrijskog nalaza. Od tada u kući u Šećer sokaku, ova porodica oko sebe stvara ”kineski zid". Olgicu i Danicu su samo retki Ijudi videli. Danica do danas, nema ni dana škole, čak ni osnovnu. lako se o tome govorkalo po Mitrovici, ni vlasti ni socijalni radnici nisu nikada reagovali. Danica ima, kako nam je ova ospba prenela, logopedsldh teškoća. Šta se zaista dešavalo unutar ove kuće, znaju samo njeni stanovnici, a za nas će verovatno mnogi detalji ostati tajna. Mihajio. Olgica i Danica su nakon ulaska policije u kuću odvedeni na neuropsihijatrijsku kliniku u Sremskoj Mitrovid. I-ekari su ih pregledali i pustih. Kućaje zapečaćena a oni prepušteni sudbini. Utočište su našli u naselju Matije Huđi u Sremskoj Mitrovici, kod prijateIja., •Sef neuropsihijatrijskog odeljenja u sremskomitrovačkoj bolnici, doktor Hadžibabić o svemu mia svoje mišljenje; "Izjave o bolesnicima koji dolaze kod nas na lcčeпје, ne dajemo. Zakonom smo obavezni da pođaJkc o zdravstvcnomstanju damo najblizoj rodblni koja i uiačc po zakonu ima obavezu, ukoliko je takvoj osobi neophodno, da je neguje i čuva. Mi nemamo pravo da dajcrao javTio izjave o tome u kakvom se zdravstvenom stanju nalazi neka osoba koja je bila kod nas. Zbog foga dotične osobe mogu da trpe razne posledice." "KOMŠUE ŽELE DA Ш OTMU KUĆU ,JER JE DOBRA ZA LOKAL" Na pitanje da И su osobe koje su živele sa 40 pasa u kući, i sa 490 tona đubreta bez kreveta, i ostalog najpotrebnijeg nameštaja, bez struje i vode, psihički zdrave, оп nam je odgovorio: "Vidite to se nalazi u centru grada, ali da ste otišli na Belo brdo ne bi tamo našli ništa bolju situaciju. Da vam kažem još i ovo, jedno naselje nakon zemljotresa u Skoplju koje je živelo u јако lošim uslovima, preseljeno je u montažne objekte u koje su investirale strane zemije. Oni su se za samo desetak dana vratili nazađa ovo im je uuđeno besplatno. Sta da čovek kaže na to? Znate li koliko ima Ijudi, mentabiih bolesnika koji razbijaju, lome, paie i komšije pišu peticije... A ova porodica se nije svađala sa komšijama, nijc im pravila nered, nije razbijala..."" Naravno, uismo se zadržali samo na tome. U§peli. smo da nađemo i Mihajla Miokovića. O svemu ovome što se desilo on kaže: "Evo vidilc o čemu se radi. To je u stvari osveta od strane opštinara, ovo je jedno hiezumljc koje sc valjda nije dogodilo ni u Jednoj državi sveta. To su gestapovske metode, to ni Gestapo ne bi uradio. Oni su bez ikakvog naloga, bez ikakvog obaveštenja upali ovde. ugurali uas u lioduik, došao je i uckaka\ kordon poiicajaca. Pro-

dscdnik opštinejc prc nekog vreiiKiia sazvao ’samif’ fili inspektora i onda im jc rekao da oni meni treba da pokažu па koji načiii ja to živim, da ja nc mogn tako da živim i da su oni ’vlasf’. Pravili su nekc psiiiološkc prifiske i očekivali su da ču ja rcći ’ajdc, efo odlazim ja iz Mifrovice’, jer im moja kuća odgovara, na dobrora je mestu za lokai. ,|a sam u ovoj kući od ’4B. Ja sam dosta dugo živeo u inosfranstvii, onda sam se vratio ovde u kuću, a tu je bio i moj ujak. I upravo tu kuću hoće da mi ’raaznu’. Tako je meui onoga dana upala policija i opštinske vlasti. Tada su ineni, ženi i dcfetu smotali ruke па leđa, stavili Usice i odveli nas u bobiicu kod neuropsihijatra da ut' rdi da li smo rai pametni i normaini šfo imamo toliko kerova. Neki lekari nisu hteli da nas ргеgledaju јег su smatrali da je to bezazleno ako čovck voli i drži pse. To je bio šef odcljenja Hadžibabič, dr Stojanovic... Oni nisu hteli da nas pregledaju nego sc javila neka doktorica Antonić koja nas je pregledaia i rekla da smo zdravi i da će ona da dostavi izveštaj policiji. Rekla mi je samo da sam asocijalan tip pošto se ne družim sa komšilukom. A ja to neću, taj komšiiuk meni ne odgovara, to su policijski doušnici, socijalisti. Kroz prozore koji su im okrenuti prema mom dvorištu mene komšije špijuniraju, motre na nas, a mislim da je korišćena i moderna telmika, prisluškivači..." Pitali smo ga koliko je imao pasa, čime ih je liranio, zašto baš toliko... "Bilo je oko dvadesctak pasa. Držao sam Lii u jednoj sobi, a ja sam imao posebnu prostoriju gde sam bio sa porodicom. Pas je uosfaloin domaća životinja. Mačka takođe. Pa, pogledajte na zapadu, jedna malo lipgatija kuča ima oko 20-30 pasa. Sfo sc tiče hrane, ma, uvek se tu nađe ostafaka. Uopšte nisam imao problema sa kerovima, svi su oni bili z.dravi. Hranio sam ili i kostima koje sam dobijao od Ijudi koji kolju stoku Ш od шсsara. Ali su oni od tih kostiju napraviii spcktakl, došii su radnici iz ’komunalnog’ pa su kao morali da stavljaju gas-maske kao da je sve to zaraženo. Ja sam u jcdnu sobicu stavljao sve te kosti i slagao jer sara ih prodavao nekom čoveku, privatniku. Uglavnom je bilo tclećih kosfiju, biio je i tclećih glava. Ja niti sam jeo kerove, niti je ovde bilo koža od kerova, gde bih jeo kerove, pobogu?!?" "OVO JE POLITIČKA OSVETA JER SAM NAPAO MIRKA MARJANOVIĆ A" O svojoj ćerki гекао uam je sledeće: "Danica ima 25 godina, za\Tšila je bibliotekarsku školu u Beogradu." Kada? 'A idite to sada nije bitno. To što komšijc kažu da mi uisu videli ćerku, pa ja sam svoju ćerku naučio da neprimetno izađe i uđc u kuču. Ona je sada kod svog momka. Morao sam da ih sklonim." Da li bismo mogli da ili vidimo? "Ne fo bi bilo ncmoguče!" "I ovo da vam kažem, vidite hfco sam da neke prostorije u kući pripremim za zimu pa smo mi celokupnc uaše stiari 51а\Ш u karfonskc kutijc i izncii na dvorišfe. Bilo je tu knjiga, cipela, veša, a to smo prckrili još i najlonima u slučaju kišc. Za to метс mi smo sc prebaciii u nusprosforijc.

Ali kada je policija došla kazali su da je to sve na dvorištu đubre i ako to ruje bilo tačno. To su bilc sekundarne sirovine, oni su to iskoristili i rekii da je sve đubre. Uništili su mi oko 5 tona papira, aluminijuma, gvožđa. Odneli su

mi vrafa od WC-a, bacili su ili u đubre. Bacili su \xafa i od letnje kuhinje, dokumentaciju, sve. Bacili su mi sto, stolice, krevete, merdevine. ВагђШ su mi oko 5.000 flaša viljuškarom. Zafini građevinski maferijal, cigle... posekli su mi drveće. Ali, znam ja, sve ovo je politička osveta, ja sam napao Mirka Marjanovića, predsednika Made Srbije. Bilo je fo u Skupšfini, гаdikali su proćifali moje pLsmo upućeno Mirku Marjanoviću, koje sam napLsao kao penzioner i stanovnik ove zemlje. Ja sam njemu fim pismom poručio, ako mi jc već oteo polovinu penzije kao i svim penzionerima koji su radili i u inosfranstvu, ja mu poklanjam onaj drugi deo. Pisao sam ja pisшо i Siobodanu Milošcviću i poručio mu da je zakon dao pogrešnim ijudima u ruke ovdc u Mitro-

rici. Na to pismo nikađa nisani dobio odgovor. Pre nekog vremena su meni dolazili kući Ijudi iz opštine jer su kao dobili informaciju da ja čuvam stoku i da skupljam đubre. Međufim, uverili su se da ja tako

nešto nemam. Jednostavno izvesni ijudi, pa i komšije, želeli bi da se dočepaju kuče. Slali su me i kod psiliijatra da on utvrdi da sam ja uvrnut i našli su mi neke socijalne staratelje. Ja sam im rekao da ne trebam nikakve socijalne staratelje. Pomidili su mi i novac da mi pomognu da bolje živim, јег ne mogu daljc ovako živeti. Pifaii su me tamo i gde spavam, a ja sam im rekao Sta vas briga, ja živim kako ja hoću i spavam gde hoću’. Vidife oni su hfeli da паш fa socijalna siužba obczbedi starafeljstvo, da nam kupe kućn van grada јег kao mi nLsmo nornialni, kao jedemo kerove i gluposti raziiorazne. Oni bi sc na faj način dočepali kućc. To su fi sistemi kojc su oui pianirali..." "IZBACIO SAM KTJPATILO IZ KL'ĆE" Interesovalo nas je i kako je Mihajlo Mioković sa suprugom i ćerkom živeo svo to vreme bez struje i vode, kako su »premali hranu, zasto nije sredio u civilizacijskim granicama prostorije u kojima je živeo sa porodicom... "Ja sam to sredio i ja sam dobro živeo tu, imao sam sve što mi treba. Struju nemam, vodu пеmam, ja to dovlačim. Od ranije ja tako živim. To je najmanji problem, ne znara što vas to interesuje, kako smo toliko dugo izdržali bez struje i vode... kakve to ima veze? Bilo je dovoda za struju, čak i za telefon, ali ja to nisam hteo. Bilo je u kuči i kupatila ali samja i to izbacio. Sto se tiče hrane, imao sam jedan šporet ’Smederevac’, na kome smo kuvali, ali su mi oni i fo bacili, bio je takoreći nov, samo zaprljan." Tako priča Mihajlo Mioković. Komšije pak, imaju svoje mišIjenje o kući i njenim stanovnicima u Šećer sokaku 55. Kažu godinama već trpe divljački i necivilizovani način života Miokovića. O smradu i pacovima koji se Sire naokolo da i ue govorimo. Još kažu da Olgicn i Danicu teško da su i videli za svo ovo vreme. Sada sve vodeće institucije u Sremskoj Mitrovici, od opštine, komunalnog do socijalnog imaju pune ruke posla, ali zašto nisu reagovali ranijc, ue zua se. Da li će zbog nebrige društva Danica i dalje živeti sa duševno bolesuim roditeljima bez ikitkvog koutakta sa drugim Ijudima?

Među psećim i telećim kostima i lobanjama pronađena je i jedna Ijudska lobanja!

U gomili kostiju, psećih i telećih lobanja pronađena je i jedna ijudska lobanja! Ta vest prostrujala je Mitroricom tek prošlog vikenda. deset dana nakon što su komunalci i milicija zapečatili kuću u Sećer sokaku br. 55. Pošto su komunalci sve nađene kosti i lobanje odneli na analizu. ovu vest do momenta zaključenja ovog broja nije bilo moguće proveriti. Ako je vest tačna, slučaj porodice Mioković mogao bi. pored psihijatrijskog i sociološkog, dobiti i kriminološki aspekt.

TRAGOVI AKCIJE KOMUNALACA: Uginuli pacovi leže svuda po dvorištu

DOM MIOKOVIĆEVIH: Iz dvorišta je izneto 490 tona đubreta

42

SREMSKA MITROVICA: KUĆA UŽASA UŠEĆER SOKAKU _ ' ■ _•- _ ■. ; *'V—" -

13.11.1995. Svet