Svet

BREGOVIĆ: VOLIM SARAJEVO, ALI SARAJLIJE NE VOLE MENE

Ateksandar Đuričić

Milorad Vučelić ija smo prijatelji iz vremena dok sam još bio malL Kad za nekog imate dragost, onda nema veze čime se on sada bavil

| ако је salira| njen Goran | BregoGć | гокег? K’o od šaI le. • Nije bilo bolno? ________ Ma, ne. To je bila najlakša sahrana u mom životu. To je ono, kao kad se na maškaradama lako rešavamo starih stvari. Ta rok faza nije ništa što sam jako volio Ш nešto zaSta sam se neraskidivo vezao. Sada kad govorim o tome kao da govorim o nekom prošlom životu, o nekom komadu koji sam zaboravio, sa kojim nemam nikakve veze. • Znači ova "кагоегпа faza" Vam više leži Ш je samo prikladnija Vašim goduiama ? To je nesto što sam oduvijek htio: da radim ono što Ijudi vole, da kupuju ploče, a da nemam obavezu da budem lijepo obučen, da ше prepoznaju na ulici. Odgovara mi sto nije nužno da mi rađ obezbjeđuje populamost. To mi je smetalo u posliednjih 10 godina. • Prilicno je razumljivo kako ste ovim balkanskim melosom гаzgalili Beograđane, ali kako ta muzika fascinira ргШспо hladne Е\торlјапе? To je čudo neviđeno. Zanimljivo je da je ovo manje poznata muzika od indijske, afričke... Međutim, da se sviđa Evropljanima bilo mi je jasno po tiražima ploča, ali sam više strahovao da U će se našima dopasti. Ovdje nisam izdavao ploče posljednjih godina i vrlo malo Ijudi je znalo šta radim. MisUm da je ovakvo interesovanje vladalo

јег su Ijudi željeli da pokažu da me još uvijek vole, da im još uvijek imponujem, a ne zato što su znali kakva je muzika u pitanju. • Kako objašnjavate to što je, prvi put, i izvestan broj političara došao da vidi nekadašnjeg rok simbola? Ne znam, јег nisam ovdje svirao posljednjih šest-sedam godina. Sada su vjerovatno i političari Ijudi mojih godina. Pretpostavljam da su oni i ranije slušali moju muziku, samo Sto su u međuvremenu postali važni Ijuđi, koji odlučuju o sudbini države. Zaista, ovo je prvi put da su političari bili na mojim koncertima. • Interesuje ше Vaš odnos ргегаа Sarajevu. To se zove neuzvračena Ijubav. • Sa čije strane? Sa njihove; ja ih volim, oni me neće. • Zašto? Ne znam, stvamo ne znam. • Ili ne želite da znate? Ne, stvamo ne znam. Kako bih ti гекао, to je jedno vještačko neprijateljstvo jer nema nikakvih razloga da me ne vole. Ja sam tipičan maneken sarajevskog duha. Sve ono po čemu se zna Sarajevo kao dobro i loše može se nači kod mene, tako da nema razloga da me ne vole. Sada je to tako, aTi proči če ne sjekiram se mnogo.

• Za mnoge Sarajlije je Goran Bregovič, pored još nekih "manekena sarajevskog duha" izdajnik. Da U smatrate da ste, makar n nekim najintimnijim osečanjima, izdaU Sarajevo? Kao prvo, moja moč nije takva da bih mogao da izdam Sarajevo. Nemam čime da izdam Sarajevo, nemam Sta da izdam bilo kome. Nemam ništa što bih mogao da prodam, pa da kažu Goran Bregovič je odao vojne podatke. Nemam po čemu da budem izdajnik. Mogu samo da nemam simpatije za jednu politiku koja je tamo, ali ja sam onda izdajnik jedne politike. a ne Sarajeva i Sarajlija. Ja sam još uvijek Sarajlija više nego bilo šta drugo. Međutrm, ne slazem se sa tamošnjom politikom, niti sam se ikada slagao, kao što se ne slažem ni sa srpskom, a ni sa hrvatskom. • Verovatno se to što ste i pored neslaganja sa ovdašnjom poUtikom - ovde, tumači kao izdaja. Ja ne mogu da sudjelujem u гаtu. To nije moj rat - razumiješ? Ne mogu da kažem sad ču ratovati na vašoj strani i kad vi pobijedite - to je pobjeda koju ja hoču. Bilo ko da pobijedi u tom ratu, ja sam izgubio. Frimitivni muslimani ratuju sa primitivnim Srbima, i primitivui Srbi ratuju sa primitivnim Hrvatima - i tako u krug. Nemam šta da tražim u tom ratu. Ja nisam primitivan i ne mogu me dobif ni za jedan od tih

primitivnih ciljeva. U tom smislu ja jesam izdajnik tih politika, ali nisam izdajnik naroda, E sad, to što oni vole da se busaju kako predstavljaju narod - to je čista laž. Oni ne predstavljaju ništa, jer da predstavljaju narod ne bi mu uradili to što mu rade. Tako, sa- velikim zadovoljstvom ću ti priznati da se osjećam kao izdajnik - bilo koje od tih politika, ah se ne osjećam kao izdajnik naroda. • Da li nekada sanjate Sarajevo? Ne znam, moguće da sam trebao da pročitam nešto o psihologiji rata, јег sam dosta zaboravio. Nekada sam polagao opštu psihologiju na fakultetu, aT se više ne sjećam. Rat je čudna stvar, koja siječe vrlo oštro. Podijeli ti život ua period do i od. Praktično irnam život koji sam vodio do rata i ovaj posve novi, koji kao da je otpakovan iz celofana. Kad na televiziji gledam to ratno Sarajevo, ne mogu da ga prepoznam kao moje Sarajevo. Tamo niko od inojih ne ratuje, niko od Ijudi koji misle kao ja nije u tom ratu. Cudan je taj neki osjećaj. Sjećam se kađa sam prije rata, kada su otišli komunisti, besplatno napravio sve špice za radio i televiziju. To je veliki posao: od špice "Dnevnika" do najave koja ide na radiju u pet ujutru. Cim je počeo rat, sve su to skinuli i to je bio početni sig-

nal da između njih i mene nešto nije u redu. Al’ proći će. • Niste odgovorili da li sanjate Saraievo? Ne znam, јег se ujutru ne sjećam Sta sam sanjao. Znam da sam sanjao, ali ne znam šta. To je dobro za mene. • Da li biste svirali u Saraievu? Da, vrlo rado, аГ me niko ne zove. • Da li osećate sarajevski duh u kulturnom životu Beograda, s obzirom da je veliki broj sarajevskili umetnika ovde. Neko vreme je "sarajevizacija" Beograda bila najorailjenija floskuia, do duše, u negativnom kontekstu. Beograd se mora pomiriti sa tim da je veliki grad, a u opisu radnog mjesta jednog velikog grada je da ga sarajeviziraju, kragujeviziraju, podgoriciziraju... Vehkom gradu ce svi dati ono što nose u svom ruksaku kad dolaze. Ne živim ovdje, tako da ne sudjelujem ui u kulturnom životu. U Beogradu volim da radim, pa dođem s vremena na vrijeme. Znam da je taj tennin ”sarajevizacija" upotrebljavan u negativnom kontekstu i da je stvarao lošu atmosferu prema Sarajlijama. To mi je nekako bilo tužno, ier su na tome insijtirali Ijudi odavde koje cijenim. Čini mi se da je to bio nekakav strah od Sarajlija, a oni su došli ovdje kako bi nešto radili, da-

li, ostavili, а ne uzimali. Sigumo ćemo više dati nego uzeti. • Malopre ste pomenuli komimizam, o kome ste se, svojevremeno, vrlo pohvalno izrazavaU. Kakav je Vas stav danas? Znaš kako, te Hjeve ideje - to je nešto što ne može proć’ i nestat’. Ta ideja socijalne pravde, koja ide od religije do komunizma u nepreMdnom slijedu, nešto je što u civilizaciji nece ni nestat’. Ako komunizam doživljavaš kao humanizam može bit’ zavodljivo. Ja sam bio komugista dok sam studirao. • Cak su Vas i izbacili iz Рагtije. Na Filozofskom fakultetu je to bilo vrlo zabavno mjesto gdje sjediš sa Ijudima koji su prosvećeni komunisti i koji prema komunizmu imaju distancu. Kad sam u ono doba trebao da biram između odlaska u diskoteku ili partijskog sastanka, uvijek sam birao sastanak. To je bilo zabavnije od bilo čega u Sarajevu. Više toga nema. Posle su me sa fakulteta prebacili u mjesnu zajednicu i to me više nije interesovalo. • Kakav je Vas odnos prema ovdašnjem komunističkom pokretu - JUL-u, koji svakog dana u svakom pogledu...? Pošto ne živim ovdje - ne sudjelujem u političkom zivotu, tako

Svet 27.11.1995.