Svet

8.1.1996. Svet

a Zorka

su Siromaš nudu neli 1oćnog star

da se za njega U

1 eo) Oea Je cii ipak, : nOVI Suprug je umro.

pruga

će Ivani možda, biti bolje"

Pošto } je Slav

ı Je bilo s nom idi izg

kući. Sam

o

O SVE VIŠE S

razloga što Je prihv ode da Živ1S Tr

uinesto Crikvenicu, Miroslav E Tu amo Je

a odveo ı

e Bilo je to na stadionu "Crvene zvezde” u Beogradu. Tada sam Vas gledao sa tribina.

Da, bilo je to na ljeto

1978. Nakon toga sve mi je

dojadilo, pomalo sam osjećao umor od svega. Nisam više trenirao kao prije. Imao sam iza sebe mnogo borbi kao amater. Profesionalac sam postao prilično kasno, posve slučajno, jer da mije naišao Kramaršić, ostao bih u amaterskom boksu. Kad sam pobijedio 1 u toj borbi u Beogradu, nisam više imao mi motiva, ni želje za novim borbama, za dokazivanjem. Prestao sam trenirati dotadašnjim intenzitetom, 1, naravno, počele su teškoće s težinom.

Kad manje treniraš više razmišljaš o nečemu drugom., da kažem užicima. Ne paziš više toliko pa pojedeš koji kolač više, malo više popiješ... Nije to nikakvo opravdanje, Jednostavno, os-– Jetio sam zasićenost.

• Bilo je to vreme kada je između polusrednje i teške uvedena lakoteška kategorija. Neki tvrde da je bila uvedena upravo radi Vas?

Bilo je to vrijeme kad sam morao smršaviti po Sedam-osam, pa ı više kilograma. Tko se razumije u boks može shvatiti što to Znači, Jer u boksačkoj težini odlučni su grami. Tako sam prešao u tu lakotešku Kkatego-

posle smrti svog su- j

E da će kćeri moći da osigura bolji Život. a ona je njegovo prezime – Podboj. ana Je u Sloveniju došla sa, šest odina. Posle jednogodišnje "male škole” kr enula je u osnovnu školu u Poljčane. "Bila je dobra učenica. Do kraja Šestog razreda bila je u ovoj školi, a tada ju je otac odveo sa sobom. Rekao je da ide u Crikvenicu. gdje on ima stan. Pričao je da u Austriji ima poduzeće s trideset radnika. Ali, malo mi je neobično izgledao za poslovnog čovjeka. Cinio se nekako zapušten. Mislili smo da – kaže direktor poljč anske osnovne škole Stane Kovačić. ica Papić žena poremećenog duševnog zdravlja, Miroslav ak uspeva da dobije odobrenje Centra ijalni rad da Ivanu povede sa sobom. ve lošije. Znala je ubi razumi ı porazbij a sve po sirpljivošću ı upornošću njene majke Zorke. vraćala se ız bolnice i pokušavala da opet živi normalno. Primećivalo se da se Ivana, što Je bila stidela svoje majke. Čak j ju ı kad + Oe O DUS za ćerku

druzsm lj dima bilo sramota ii POLE To j je bio ı Jedan od glav atıla očev zahie m u Crikvenicu. No.

Stojak je

ćerka Ziveh potpuno nepri

Život je sve VIŠe posta] ađdalo, Ivana nikada nikome nije

sve češća pokušavala da se ı ı baki. U Austriji Je završila

Se aog

vrati TT sedmu Osm1. Krajem oktobra odlučila Je da iskoristi Jednu od očevih višednevnih odsutnhosti od

|ćČe

odjed-

>ne

v da

POROVO

riju. ali ni time ništa nisam riješio jer nisam Više irenirao ni upola kao prije: Bio sam poznat kao fanatični zaljubljenik u boks. Trenirao sam gotovo danonoćno, nisam imao određeno vrijeme, nego kad bi mi palo na pamet. a često sam osjetio nadahnuće. Bili su to strašm treninzi, iz dana u dan. CovJek se 1stroši nakon toga, jer je taj, intenzivni, dio trajao gOtOVO deset godina. Poslije, kao profesionalac, nisam trenirao ni upola toliko. Postigao sam sve Što sam si ZacrtaoO, čak ı više, a profesionalizam je došao neplanirano.

Taj dio karijere mi nije ostao u hjepu sjećanju, ako sam tada osvojio titulu prvaka Europe 1 svijeta. U najljepšem mi je sjećanju ostalo amatersko doba. Bilo je to drugo vrijeme, bili smo drugačije odgojemi, tada se nije pričalo o profestonahzmu, Jer smo mi ipak, bili socijahstička zemlja.

Posljednju sam borbu imao u SAD-u 1980.. u lakoteškoj kategoriji, koja je, po nekim tumačenjima, uvedena radi mene. Nisam uspio pobijediti Amerikanca Marvina Kamela. Da je to bilo nekoliko godina prije, lako bih ga pobijedio, ali to više nisam bio Ja. Dobio sam svih petnaest rundi, ali je on bio bolji. I bolje da je bilo tako jer sam bio osjetio da Je to moj labuđi pjev, da sam pri kraju. Izgubio sam časno, na bodove, ı mirno se povukao. • Jeste li posle 1980., navukli rukavice?

meta!

razred, a u Crikvenici J

su mesec mia. Za Crikveničane

njihov zajednički jao prava mora. Šta

n

je krenula u

Povremeno sam odlazio na treninge, sanio zato da ne prekinem prenaslo, Jer nije dobro za zdravlje. Prestajati treba postupno, u nekoliko mjeSeCi.

• Kako to da ste potpuno izgubili interes za sport kojem ste se posvetili i koji Vas je obeležio za celi život? Zaista je to zanimljivo, ali ni ja nemam odgovor, a ı nisam ga tražiO. Cesto sam morao lagati novinarima da netko, kad pročita, ne bi pomislio da sam prepotentan ili da izmišljam. Cesto su me novinari pitali jesam h gledao određenu borbu, ı Ja sam odgovarao da jesam. iako nisam. Jednostavno, to je nestalo iz mene. Tko zna, možda sam potrošio energiju koja me u svemu tome vodila, Jer sam u boksu bio potpuno, dušom ı tijelom.

• Koliko ste zarađivali kao amater, a koliko kao profesionalac?

Kao amater primao sam, uglavnom, simbolične nagrade: nekakav sat ili plaketu, nešto novca, malo bolju radničku plaću. U profesionalnom boksu zarade su bile prilično velike, ali koliko se god zaradi, toliko se ı potroŠI. • Koliko ste dobivali za profesionalne borbe?

Bile su to dobre svote, ali ne volim da govorim o tome. Od tog novca napravio sam kuću ı otvorio kafić u Puli. Što će mi više od toga? Za mene je to sasvim dovoljno. Nikada nisam žudio za luksuzom. Možda bi tko drugi na mom mjestu kapitalizirao onu slavu koju sam imao, ali

·

kuće, bez ikakvog obrazloženja, da ipak pobegne. Uspela Je da dođe do hrvatskoslovenačke granice, ah je hrvatski granični policajci nisu pustili dalje. Bila je maloletna ı bez stara telja – mje mogla preko granice. Vratila se u Crikvenicu ı nazvala baku. Zorka Podboj Je. shvativši da se zbiva nešto strašno kad Ivana na takav način traži pomoć, odjurila u Crikvenicu ı organizovala da devojčica,

mene to mije zammzlo. Napustivši sport, povukao sam se u Svoj Život ı, što Je najvažmije. upravo mi to odgovara. • Diplomirali ste na Ekonomskom fakultetu u Rijeci. Jesu li Vam profesori gledali kroz prste zbog Vaših sportskih uspeha?

Učio sam za ispite ı naporno tremrao. Vjerojatno su me profesori malo drugačije gledali, ali ne tako da bi mi poklanjahi dvojku, nego bi mi, primjerice, umjesto trojke dali četvorku.

e Osećate li da ste se nakon bavljenja boksom pro-

menili? Ima li to ikakve ve- |

ze sa svim onim udarcima u glavu koje ste dobili?

Svi ti udarci, sigurno, OStavljaju traga, posebno ako se boksač ne povuče na vrijeme, što često biva. U našem boksačkom žargonu za onoga koji nakon Karijere ostane malo "otkačen" kaže se da je Imao rundu previše. Možda bi se to ı meni dogodilo da nisam prestao kad sam osjetio da trebam prestati. Nakon toga često su me nagovarali, ali to više ne bih bio Ja. Dobio bih udarce za koje organizam više nije bio pripremljen i treniran.

• Koliko ste ukupno borbi imali?

Kao amater oko 350, a kao profesionalac oko 40. Uspješni boksači danas prelaze u profesionalce već nakon tridesetak borbi, čim osvoje kakvu medaljicu.

• Da li ste ikada imali problema na ulici, da li je neko pokušavao da Vas isprovocira? u Poljčanu.

bakom.

ćerku.

SCP

Nisam se potukao na ulici još od dječačkih dana, a nakon boksačke karijere nikad nisam bio ni u kakvoj svađi. Ako se ı dogođi kakva koniliktna situacija, prihvatim je vrlo lako, uopće se ne žestim. Nisam za silu. jednostavno. okrenem se ı odem. Nemam potrebu da se dokazujem. •eKako ste izlazili na kraj sa ženama? Verovatno su Vas saletale dok ste bili

arni?

Nikad msam bio neki osvajač žena. Osman toga, oženio sam se Još dok sam aktivno boksao.

•U to vreme ste, kao vrhunski sportista, na neki način promovisali tadašnju Jugoslaviju u svetu. Kako ste bili prihvaćeni od tadašnjeg političkog vrha?

Tito me je viša puta pozivao. Bili su to ležerni razgovori o sporiu. Sjećam se da je znao dosta pojedinosti

mojim borbama, gledao ıh Je redovno.

• Kakay je utisak ostaYyio na Vas Tito?

Pozitivan. Vidjelo se da je jak, da iz njega izbija neka snaga. Možda sam Ja to drugačije gledao, tada smo svi bili, rekao bih, zaljubljeni u njega. Poslije je ispalo drugačije, ali je meni u ono Vvrijeme tako izgledalo. Svakako, bila Je tada velika čast

razgovarati sa Titom, kao što je ı danas čast onima koje predsjednik primi.

• Jedan ste od malobrojnih boksera belaca Koji su BOE takve rezultate.

maju li crnci izrazitiji boHaški instinkt ili su bale telesne građe?

– doputuje u Studenice. Nakon dolaska upisala j Je devojčicu u njenu "staru" škoju

"Ivana se, zapravo. samo vratila među nas, u istu školu, u isti razred sa kojim je bila šest godina. Svi su je dočekali sa oduševljenjem” - kaže Jožica Skerbiš, školski pedagog. da Ivanu nešto muči, ali nikada nije htjela ništa reći. Za razliku od prijašnje tihe, neprimjetne djevojčice, postala je otvorenija. Oblačila se u crno. stalno je nosila križ oko vrata. Ali, činilo se da je to samo rezultat njezina odrastanja. Nitko nije ni slutio što se zapravo događalo u njenoj glavici”.

Cm je shvatio da je kći pobegla od njega, Miroslav Stojak se zaputio u Sloveniju. Počeo Je da preti svojoj bivšoj Ženi ı tašiti, tražeći Ivanu naftrae. No. deVoOJČIca više nije Želela kući. Grčevito se borila da ostane sa bolesnom majkom i

"Primefila sam

Devojčica je pokopana na seoskom groblju, na brdu iznad bakine kućice. Na tom groblju njen otac je pre mesec dana sakrio bombe kojima Je pretio ako mu ne vrate Ivanu. Kad je prijavljen zbog pretnji, policija je našla bombe na groblju, osuđen Je uslovno, na pet meseci

Pušten je ız ptujskog zatvora posle dvadesetak dana. Zora Podboj. njena ćerka Slavica ı unuka Ivana nisu obaveštene da Je čovek koji mi je pretio smrću opet na slobodi. Saznale su to tek kad im Je upao u kuću ı potom bombormi razneo i sebe i

Posle Ivanme smrti pronađeno je pismo koje je devojčica napisala ocu. ali nije stigla da ga pošalje. "Nadala sam se da sam, konačno, opet dobila oca, ali sam se razočarala. Ako već meni nisi bio otac. budi bar onoj drugoj deci”, napisala je Ivana. Pre nego što Je pismo krenulo pui Crikvenice. mahmiti otac je Bbio ı nju i

Om su drugačije građeni od nas. Ja sam. primjerice, uvijek imao malo veći trbuh, pa malo oblije noge, stražBjicu. a om ne. Sjećam se

| kad bismo se vagali, činilo

mi se da su teži od mene deset kilograma, a na kraju se pokazalo da smo iste katezsorıje- Tako su cmci za nas uvijek u jednoj Kategoriji niže. Naravno, tu su ı egzistencijalm motivi.

* Cega ste se više bojali, batina ili poraza?

Na batine sam bio navikao, pa me uopće nisu zabrinjavale. Neugodnost mi je izazivala pomisao na poraz.

e Koja Vam je borba bila najteža, u Kojoj ste primili najviše udaraca?

_ Bilo je to na svjetskom prvenstvu u Havani, na Ku-

. gdje sam OSVOJIO prvo mjesto. Predzadnja, borba s Kubancem Karilom, bila je najteža. Sve se zbivalo Kao u kaubojskim filmovima, bilo je to obostrano "razbijanje". Nakon kakve teške borbe, znao sam pomisliti na protivmka koji Je prošao puno lošije od mene, kao npr. Karilo. Ah, da msam ja njega, on bi mene.

• Da li je bilo prljavih

igara, nameštaljki, dok ste se bavili boksom? ' Koliko znam. nije. Kad sam bio na vrhu, treneri protivnika znali su mi govoriti: "Nemoj ga jako, pa će se predati u drugoj rundi.” Jer, ima mladih boksača koje treba pustiti, a ne razbiti ı zapečatiti mu kKamnmjeru na početku.

aa E OE ui

SPA Aa C: