Topola

31

što sam toli krivo i s kajanjem tajnim, do sada joj drevne uzkratio žrtve. Ne pristaje stranac sretno na ta žala, tu ga od starine smrt jamačna čeka. Samo tvoje ono milje i umilje, u kojem sam sada ljubav nježne kćerce sad milogled tajni vjerenice stidne mislio da vidim i uživ’o blažen, bješe moje c’jelo občaralo biće, da sam već i svoju pregorio dužnost. Ti bijaše moje uljuljala ćuti, da roptanje svoga n’jesam čuo puka, a sad već na moju puk prizivlje glavu krivnju radi smrti rane sina moga ; ja zbog tebe više suzdržat ne mogu narod, koji traži silno žrtve drevne. Ifigenija. Nikad radi sebe tog tražila n'jesam. Zlo pogadja, kralju, onaj nebesnike, kojemu se tlapi, da su krvi žedni; takov samo svoje grozomorne žudnje bogovima smišlja; zar božica sama ne uzkrati mene, da ne padnem žrtvom, jer od smrti moje volja službu moju? Toant. Nije dolik nama običaje svete po nestašnom svome razlagati umu, i po svojoj slaboj prilagadjat ćuti. Vrši svoju dužnost, ja ću vršit svoju. Dva smo danas stranca našli sakrivena u špilji pri žalu, koji ništa dobra ne donose sobom u kraljevstvo moje. a ti se u mojoj sad nalaze ruci.