Topola

43

Prizor drugi. Ifigenija i Pilad. Ifigenija. Otkle, stranče, kaži, od kuda li dodje? Kako mi se čini, po obličju tvome, ti si prvo Grku neg Skićanu nalik. (Skida mu verige.) Opasna j’ sloboda, koju ti ja dajem, a šta vam prijeti, neg bogovi svrnu. Pilad. 0 sladjani glase, o zanosi mili majčina jezika u zemljici tudjoj ! Meni robljeniku čini se, da vidim sad pred sobom opet mile gore sinje očinskijeh luka, a da zbilja Grk sam, nek ti kaže ova moja radost sv’jetla. Za trenutak bijah po metnuo s uma, kol' te jako trebam, te se duhom svojim zanio na pogled te pojave divne. Oh kaži mi, ako ne veže ti usne sudbina, od koga našijeh plemena, bogolika, svoje ponije podr'jetlo. Ifigenija. Svećenica, koju nje božica sama odabra i redi, tu govori s tobom ; to ti budi dosta; a sad kaži; tko si, 1 koji li kobni, siloviti udes dovede te amo sa tvojijem drug-om ? Pilad. Lako ću ti kazat, koja nas bijeda nemilo u kletom sad proganja društvu.