Topola

68

gdje čovjeku tomu sad ugledah lice, koga moram susret sa himbom na ustim.

Prizor drugi. Arkad. Daj pospješi žrtvu, sveštenice, jednom, kralj već čeka na nju, a i narod spreman Ifigenija. Ja bih s voljom tvoju ispunila želju, kao i tvojem se pokorila migu, da se medju mene i med izvršenje ne postavi njeka nenadana smetnja. Arkad. Ta kaži, šta volju vladarevu smeta? Ifigenija. Slučaj, komu n’jesmo ni mi gospodari. Arkad. Dakle kaži, šta je, da mu odmah javim, jer odluči, oba da umr jet imadu. Ifigenija. A1 još toga višnji odlučili n’jesu. Na starijem tešča od dvojice krivnja za krv prolivenu u rodbini svojoj, pa se za njim srde natisnule ljute. Da, bolest ga zgrabi u nutrini hrama, pa prisućem svojim obeskvrna ovo čisto mjesto. Za to hitim sada k moru s djevicama svojim, da svježijem valom poškropimo tamo božičinu sliku,