Topola

Dugo doba težke patnje Trinajst dana, trinajst noći Do kreveta Tvojeg sjedih I ne sklopih svoje oči. Trinajst kobnih ja sam dana Mjesto jela postit stao, Mjesto vina suze pio, Mjesto sanka smrt gledao. Trinajst dana, trinajst noći Ne čuh glasa nikakvoga Do uzdaha Tvojeg težkog I hroptanja samrtnoga. Pa kroz svu tu dobu groznu Otvrdi mi srdce tako, Da mi s’ pako nebom čini, A nebesa kano pako.

Dugo selo slavonsko se Protegnulo po svem kraju, Pa je sladko snivat stalo U mjeseca bliedu sjaju.