Topola

Sve je tiho, sve je mirno Usred svjetle Ijetne noći, Samo na mom kućnom pragu Jedan crvić drvo toči. Toči, toči, moj tesaru Treba drvo provrtiti, Doskora ću u šest dasak’ Svu mi sreću pritvoriti.

Na zemlju se noćca spusti Toli tiha, toli blaga, Ko da lahkom koprenom si Hoće zemlju da podraga. Tihi vjetrić zanjihao Sa granama od drveća, Pak donaša s dal’ka vrta Blagi miris rujnog cvieća. Sve je tiho, sve je mirno U mjeseca bliedu sjaju, Ko angjeli da na nebu Hoće kog’ da dočekaju!