Topola

eto Don Ruy dodje, kad je on stupio na prag raja svoga, da ga opomene na tu zadanu vjeru. Hernani ne pogazi svoje rieči a i Donna Sol s njim umre. Kako se vidi, čin te drame nije baš vjerojatan. Radnja se razvija više iz rieči, nego li iz značajeva, a lirsko-retorski elemenat prevladjuje kao i u kasnijim njegovim dramama; nu jamačno se s njom počeo krčiti prielaz od klasične tragedije modernoj drami. Kao što je Hernani bio uzorom nove drame, tako je g. 1831. izdani roman: »N ot r e-D am e dePa ri s« bio uzorom za novi roman. Po ugovoru s nekim izdavateljem trebalo je, da je taj roman već prije godinu dana gotov bio. Ali za ustanka godine 1830., kad je stara burbonska loza porušena, nestadoše Hugu svi spisi o tom romanu. Za tim dobije opet nov rok za rad, pa da se uzmogne valjano latiti posla, ukloni svoje crno odielo, da ne uzmogne nikamo izlaziti, pa si kupi prtenu odjeću i bocu tinte, zatvori se i nakon pet i po mjeseci boca s tintorn bijaše prazna, a roman gotov. U tom je veličajnom romanu prikazao ogromnu sliku parizkoga života u XV. vieku, za vladanja Ljudevita XI. Parizka je katedralna crkva »Notre-Dame« središte tomu romanu, a njezin zvonar biedni i nakazni Quasimodo, onda Claude Frollo, svecenik bez vjere i zakona, i napokon medju tim dvjema čudovištima, fizičnim i moralnim, dražestna ciganka Esmeralda glavna su mu lica. I taj je roman daklem kao i malo čas spomenuta drama historičkoga sadržaja. Hugo kao i svi romantičari opisuje najradije ono, što nam nije obično pred očima, što je od nas udaljeno bilo prostorom ili vremenom, daklem: Spanjolsku, Italiju, iztok i srednji viek. U tom je romanu prodrlo na vidik živo zanimanje Hugovo za gradjevine srednjega vieka. Opisivanje je u Notre-Damu prekrasno i vještom rukom živo izradjeno. U cjelini se opaža dojam škotskoga romanopisca Waltera Scotta. Sad je Victor Hugo'već bio pisac na glasu. To se vidi i po tom, što je za spomenuti roman dobio do 200.000 franaka nagrade. Za ovo budućih desetak plodnih godina, od go-

210

Victor Hugo