Topola

dine 1831.—1840., koje slavom ovjenčanomu pjesniku otvoriše i vrata francuzke akademije, napisa on do pet drama i četiri nove sbirke pjesama. Napomenimo prije drame. Opreka izmedju propale duše i plemenite strasti, koja onu propalu dušu izvlači iz blata, još je oštrije izvedena u novim dramama »Le Roi s’amuse« (g. 1832.) i u »Lukreciji Borgiji« (g. 1833.). U prvoj nam prikazuje Tribouleta, dvorsku budalu i podvornika galantnoga kralja Franje I. Taj je Triboulet pravi šekspirski tip: rugoba tielom i dušom, a mrzi Ijude, koji mu se rugaju; nu čista otčinska Ijubav oplemenjuje; on obožava jedinicu kćerku. Mjesto Ijubavnika svoje kćeri dade on noću pogubiti svoje rodjeno diete, jer se bila prerušila u mužko odielo, te je übice nisu prepoznali. U Lukreciji nam Borgiji opet prikazuje groznu milosnicu, koja na sve strane truje Ijude; nu svoga sina Gennara strastveno Ijubi. On ne smije ni slutiti, da mu je ta neman majkom. Ali kod jedne časti, kod koje su svi nazočni plemići potrovani bili, bude i on otrovan, a da mu mati Lukrecija to ni znala nije. Lirski značaj tih drama namamio je glasbenike, da im stvore glasbu. Poznato je, da je od prve drame postao Verdijev »Rigoletto«. I Verdijev je Ernani postao od Hugova Hernana; Donizetti je opet uglasbio operu »Lucrezia Borgia« (g. 1834.). 1 U dramama »Marie Tudor« (g. 1833.) i »Angelo, tyran de Padoue« (g. 1835.) obradjuje grozne prizore iz englezke i talijanske poviesti. Od njih je mnogo bolje uspio »Ruy Blas« (g. 1838.). Ruy Blas predstavlja onaj pesimistično-sentimentalni tip, što ga je već Chateaubriand u svom Renć-u stvorio, a kojega je i Victor Hugo rado prikazivao.

1 Kasnije su i drame „Ruy Blas“ i „Angelo“ (Gioconda) postale operama, a većina je opet njegovih romana preradjana u drame. Za operu „Esmeralda“, koju je uglasbila gospodjica Bertin g. 1856., izradjen je libretto po romanu »Notre-Dame de Paris«.

211

Victor Hugo.