Topola

kao neka prelazna vladavina izmedju absolutne monarhije, kojoj je prošlo vrieme, i narodnoga gospodstva, kojemu vrieme opet još nije dospjelo. Vjerovao je u socijalnu misiju pjesnika; pjesničko mu je nadahnuće bilo kao njeka viša sviest, neki pouzdani naravni nagon, ko;ega glas treba da upućuje slabe o njihovim pravima, a jake o njihovim dužnostima. Pjesnikova je uloga uzvišena i on je mora kao svetinju vršiti; treba da propovieda pravdu, i da pobudjuje i izazivlje milosrdje. Dao se predstaviti i u kraljevskom dvoru, samo da se uzmogne što bolje zauzimati za svakojake nevoljnike. Godine 1845. imenovao ga je kralj pairom, t. j. članom gospodske kuće, gdje mu je politički rad izišao na g!as sa mnogih mu prekrasnih govora. On je tu branio i tumačio prava pisaca i književničku svojinu, a dizao svoj glas i za pritisnutu Poljsku. U svojera plemenitom milosrdju tražio je, da se i Bonapartama dozvoli povratak u domovinu; nu taj će korak naskoro Ijuto okajati. Kao pjesnik - prorok razlagao je, kako je pritiskivanje radnika za družtvo opasno; pa i ta mu se naskoro obistinila.

lIL

Orleanska se dinastija srušila padom Louis-a Philippa mjeseca veljače g. 1848., i druga republika bude proglašena. Victora Huga izabraše u Parizu narodnim zastupnikom, a on je bio toliko srčan, da nije laskao razuzdanoj svjetini, nego je pokazao, da liberalizam valja da ima odredjene medje svoje. Slobodu je branio u svakom joj obliku : branio je slobodu, predlagao da se ukine obsadno stanje i smrtna kazan, pa da se i nadalje dieli državna podpora književnicima i umjetnicima. God. 1849. i za bere Pariz Victora Huga zastupnikom u zakonodavnu skupštinu. Sad je još liberalnijim postao; od tada je na ime bio vatren republikanac sve do groba. Od toga se doba počeo i pomnije baviti socijalnim problemom, i tvrdio je, da mu treba, i da mu se može naći riešenje: »Ja sam od onih, koji misle, i koji se nadaju, da se nevolja može dokinuti«. U toj je skupštini on i inače veoma živo radio; govorio je o slobodi nastave, o sveobćem glasovanju i o pro-

215

Victor Hugo.