Topola

jaše to blizu Villeqoiera, a vrieme da ne može biti Ijepše; ali najedanput zaopuca strašan vjetar, prevali čamac i jadni se mladenci utopiše. Taj je grozan udarac užasno potresao nježne roditelje. I studeni bi kamen proplakao slušajući one pjesme, što ih je u toj svojoj tuzi tužni otac izjadao: »Oh! Bio sam kao lud u prvi mah, i tri sam dana jadan gorke suze ronio. Vi svi, kojim Bog oduze vašu sladku nadu, otci, matere, kojim je srce izkusilo moje jade, jeste li vi podnieli, što sam ja prepatio? Htjedoh si razbiti glavu o zid; onda se pomamih i časomice biesan upirah oči u tu strašnu stvar, a ne mogoh vjerovati i vikah; Ne! Ta zar Bog da dopušta take bezimene nevolje, sa kojih se očajanje u srcu diže? Cinilo mi se kao da je to samo strašan san, da me ona nije mogla tako ostaviti, da je čujem, kako se smije u drugoj sobi; napokon da nije moguče da je umrla i da ću je vidjeti sadna, kako ulazi kroz ova vrata! Oh! koliko sam puta rekao: mir! ona je progovorila! Slušajte! Eto ključa gdje škripi pod njenom rukom! Pričekajte! Ona dolazi ! Pustite me da slušam! Ta ona je jamačno negdje u kuči«. Pak onda ovaj očaj: »Ja sam se naživio .... Kad je nestalo nade u mom srcu, kad u ovo doba gdje sve miri i cvate, kćeri moja! ja težim za hladom, gdje ti počivaš, ja sam se naživio. —• Sad očima tek nazirem, ni ne osvrnem se, kad me zovnu, obuzela me težka čama kao ono čovjeka, koji se probudi prije zore, te se nije izspavao. U svojoj tužnoj tromosti ne ću da odgovorim ni nenavistniku, koji me ogovara. O, Gospode! otvori mi vrata noći, da odem odovud i da nestanem!« Pjesnik je gotovo stao očajavati, pa je već bio naumio da se kani i pera. Da se otme toj čami, stane se miešati življe u politički život, koji je dosada samo sa strane pomno i oduševljeno motrio. Već se unapried moglo znati, kojim će putem on poći. On je svoja načela izjavio još god. 1835. pišući program listu »La Presse«, koji je utemeljio Emile de Girardin. Njemu je bila ustavna i narodom birana monarhija

214

Victor Hugo.