Topola

mali živo svi glavni' dogadjaji, koji su se zbivali po Evropi u ime pravde i pravice, a za sreću i čast čovječanstva. Bio je u odboru, koji je podizao spomenik talijanskomu filantropu Beccariji, kojemu zločinci imaju mnogo zahvaliti, da im se danas drugačije sudi nego prije, pozdravljao je pjesmom stogodišnjicu Danta, britansku je vladu zaklinjao, da pomiluje irske buntovnike, pa ga je sreća i tu poslužila; nu zaman je molio Meksikance, da zbačenomu caru Maksimilijanu poklone život. Književni se glas Victora Huga bijaše raznio po cielom svietu. Kad su g. 1867. Francuzi pozvali sve narode, da im dodju na svjetsku izložbu, naručiše Victoru Hugu, da napiše prve listove knjizi, koja je tom prilikom izdana uz književne priloge mnogih pisaca francuzkih. Nadpis je knjizi bio »Paris« (g. 1867.). Kazalištni upravitelji stadoše sada nanovo priredjivati za prikazivanje Hugove drame: »Hernana« i »Ruy Blasa«. Struja, protivna carstvu, stane propirkivati, vlada se uznemiri i zabrani prikazivanje njegovih komada. Godine 1868. zavijena mu je kuća crnora tugom: umrie mu prvi unuk i dobra njegova žena. Godinu dana poslije toga pošalje svoj novi roman »L’ Homme qui rit« kao podlistak novinama »Le Rappel«, što ih u Parizu utemeljiše njegova dva sina i prijatelji A. Vacquerie i P. Meurice. Taj je list bio jedan od zidodera, koji uzkolebaše carski absolutizam.

IV.

Godine 1870. bukne rat sa Pruskom, a kad je nakon kapitulacije kod Sedana u Parizu planula revolucija i dne 4. rujna srušila s priestola Napoleona 111. i proglasila republiku, Victor Hugo već dne 5. rujna pohrli u pomoć svojoj biednoj domovini. Dočekaše ga slavno i oduševljeno; nu on je bio sav poništen sa poraza svoje mile domovine. Ali brzo on pridiže svoju klonulu glavu i stane na sve strane svoje zemljake hrabriti i na junački odpor nagovarati. Tako je radio obilazeći redom barikade sve to vrieme, dok je god Pariz obsjednut bio. Dne 20. listopada izidje u Parizu novo izdanje njegovih

221

J'ictor Hugo.