Topola
verta, i da ono diete spase. Za srpanjskog ustanka spase jednom mladiću život, koji kasnije oženi njegovu Cosettu. Nu za sav taj priegor dočekao je težku nezahvalnost od Cossete pri koncu svoga jadnoga života. Pred smrt još vidi, gdje sviće zora izmirenju. U romanu nema baš pravog jedinstva jer je pretrpan kojekakvim umetcima, u kojima se opisuje: život lopova i sirotinje, bojevi na barikadama, podzemni Pariz, manastirska mučenja, i t. d.; nu premda je preširok, ipak je zanimljiv, što se u njemu ogledaju Hugova socijalna načela, što je pun izvanrednih i krasnih misli, a i divnih opisa i zapletaja. Jadnici se razprostraniše po čitavu svietu. Alfred Rambaud pripovieda, da je putujuči po dalekoj iztočnoj Rusiji nailazio tamo na ruski prievod toga djela; a unuka gjenerala Lec-a kazivaše, da su američki vojnici za rata za oslobodjenje nosili u svojim torbama englezki prievod jadnika, i da su ga u veče kod vatre u logoru čitaii i nadievali si imena iz toga romana. Victor Hugo nije samo riečima pomagao nevoljnicima, nego i djelom. Od god. 1861. sakupljaše on u svojoj kuči sirotu djecu, pa joj je sa svojom ženom i djecom dielio jela i piča. Mislio je da če se taj običaj udomačiti i kod drugih bogatijih Ijudi; pa doista se u Englezkoj i Americi i ugledaše u nj, te su ondje na stotine hranili sirotu djecu. U progonstvu je još napisao roman »Morski radnici« (Les Travailleurs de la Mer, 1866.), u kojem je medju ostalim bajno opisano primorje i primorski život uz borbu GiUiatta, koji se tri mjeseca bori s burama i okeanom, da spase dragocjenu brodolominu, i napokon podlegne. Njegov sin Franjo prevodio je čitavog Shakespeara, a on tomu prievodu kao uvod napiše književnu studiju »William Shakespeare« (g. 1864.), koja baš nije najbolje uspjela. God. 1865. izda svoje »Ulične i šumske pjesme« (Chansons des rues et des bois). On uvodi sada svoga pegaza u šumsko zelenilo i opisuje krasote ladanjskoga života, sječa se svoga djetinjstva i p'rve Ijubavi. Nakon toga pjeva o ozbiljnjim predmetima; o slobodi, jednakosti i bratstvu. Premda je b:o zaduben u svoj rad, ipak su ga se doji-
220
J r zcior Hugo.