Topola

I odloži biesna boja želju: Sto će buka, sto li pokolj ratni, Gdje se slavi pirovanje sladko? Ali prije nego koplje baciš, Uzvitlaj ga visoko nad glavom : Strah i užas dušmaninu našem ; Jošte jednom bojnim kopljem mahni, Jošte jednom k slavnom ratovanju, Koje danas u Evropi staroj Mladi narod do slobode vodi ! Pa kad tako sataremo vraga, Sto nas muči do četiri vieka, Ti uzadji na Velebit goru, Te u sinje i debelo more. Baci koplje, slavi pirovanje I zagrli vjerenicu svoju : A tebi će javor-gusle glasne Uspomenu u narodu čuvat, I uz lire plemenite zvuke Mlado pleme, jedne majke sine, Slogom vodit u hrvatsko kolo : Eto «Sloge» dubrovačke, Zagrebačkog «Kola» eto, Juga grudi te junačke, Uspomena ime sveto : Divno li je pogledati, Gdje uz brata stoji brat, Gdje se grle svi Hrvati, Gdje već rodu kucnu sat ! Dubrovnik Zagreb! Dva slavna imena i sveta,

Kieh zvuci sladkom nadom Potresaju hrvatsku grud! Dubrovniče, hrvatskih si gradpv’kruna, Tvoja knjiga hrvatske je slave puna, Veleume ti si svemu svietu dao ; Jošte nije tvoj hrvatski ponos pao, Već kô fenić iz pepela ti se dižeš: Prošlost slavnu na sadanjost ti nam nižeš, A u nizu tome Zagreb divna sjaja. I sadanjost i budućnost s tobom spaja. Ajde «Slogo» dubrovačka, U kolo se hvataj naše, I družino sva pjevačka, Koju ovaj savez paše : Zastava se nova sveti, I veliča savez taj, Pjesmom valja pouznieti Radostnoga dana sjaj ! Tako tebi pjevački je savez Varaždine, gostoljubni grade, Namienio pozdrav bratskih grudi ! Tako shvaća ovog dana znamen, Gdje te vidi prevesela srca, Da si hrabar na braniku borac, Da Hrvatstvom ponosiš se svojim. A sad nek se slast veselja širi, Zamnievaju gostoljubni dvori, Nek se pjeva, igra, pleše, sbori, Jednim glasom ore grla bratska: «Živjela nam do vieka Hrvatska!» Hugo Badalić.

134