Topola

Za tog klanja nema ništa dana; Jer da klat se začeli su lani, Jedva bi se do mraka poklali, Koji su im ostrvljeni zubi, A koji li naoštreni kljuni ! Nije meni žao na oblake, Sto svione skvasit će barjake ; Niti žalim pieska niz vrleti, Sto će kiša u ravan snijeti ; Nego mi je draga žao vilo, Gdje će krvca oplavit Grahovo ; I na gustu mi je maglu težko, Gdje ne vidim borenje vitežko, Tko 1’ će gubit, tko li zadobiti, Tko li jadan danas poginuti Bez majčina čedna okukanja I Ijubina draga ogrljaja; Čije 1’ će se polomiti perje, A čije li vijat na bojištu I sinuti na poboju divno . . . Mili Bože, otac si svakomu, A1 pomozi jaki nejakomu; Nejakom je za nevolju ljutu, Da se s jačim prieči i krvači ; A jačega sami gone biesi, Da se slavom od pobjede resi, Na neboge hrleć zlopatnike, Kim je dosta siromaštva svoga, Golotinje i jada i glada;

Al je jadan dužan branit vrata, I na glavnjam prolit krvcu crnu, A dočekat dušmanina krvna . . . Dočekat će, vjera mi je tvrda, Bit će krvi po dolini pljuska; I krvnikom iza vrata pljuska, Bit će kapa, ostati će puste, Kad se šake sajedine hruste Ljutih lava i mamenih vuka; Bit će gnjeva, jauka i muka, Lomljavine, jeka i trijesa I do volje crnoj smrti biesa, Dosta pusta ostat vranam mesa. . Crna zemljo, je li tebi žao, Sto će tvoje potavniti lišće, I sitno se izkorienit bilje Od bahata konjskog i junačkog, Pa u tebi jurve rasti ne će, Nit bjelica nicati pšenica, Nit na tebi njoj bit će vršaja, Nit bijeloj jagnjilišta marvi; No će tebe jadne kleti majke I nevjeste skoro privjenčane; Jer tu će se danas krvce vrći, A junaci klati kano janjci . . . A1 pomozi jaki nejakomu, I pravedna ne daj krivednomu. Fra Grga Martić.

150