Topola

161

Junak vadi i na vezak stavlja, A kod knjige pramak zlatnih vlasi Gnusnih prahom i krvi zgusnutom. Bratimski je u čelo ćeli va, I ovako u suzam’ besjedi; «To, što vidiš, sve je, što imamo Od Vaclava i tvoga i moga. Ah prokletog vremena, što tebe Takvu sveza s onakijem mužem, A Vaclavu da neprijatelja!» Uputi se da se odaleči, Nu ga Zlatka za ruku prihvati : «Gdje ćeš taki? Kod mene počini!» Zalostno se Bohval ponasmije I veli joj: «Idem da počinem! A1 u zemlji, gdje Vaclav počiva!» P. A. Kazali.

Iz „Cviete“ II. Premda stidna tudjom pod zastavom Morska dika, korablja «Slovinka» Srećno prodje englezke križare, Domakne se bielog Dubrovnika I opeta nakon mnoga ljeta Sutra će se dohvatiti doma .... Ako Bog da, kapetane Drago ! Danas, sutra, a medju to tajna. Nije šala zimska noć na moru Bez mjeseca, bez zvjezdanog žara, Kad oblaci nebo pokupiše, A valovi skaču po pučini Kano poljem bijeli jaganjci; Svaki treći grdji od prvijeh Zarudio runo preko šije Brodu u bok bijesan udara

Hrvatska Antologija.