Topola

Romance i balade.

Svakdan.

Majka kara, Ćerci prigovara; A ćerca Milica Muče gleda nica. «Draga ćeri! Srce, ne zamjeri, Nisi opet danas Dost naprela za nas. Te od toga, Sto je gotovoga, Malo bit će prida; Jer se strašno kida. Znam ja dobro, Opet krasni pobro Da uza te stase, Lice cjelivaše.» Majka kara, Ćerci prigovara; A ćerca Milica Muče gleda nica.

« «Istina je, (Milica priznaje), Gdje se lice ljubi, Tanki konac gubi. Odreći ću Ja gospodičiću, Da mene opeta Ne ljubi, ne smeta»». Tako kaza Gnjevnoga obraza; A1 jadna kraj toga Nij’ molila Boga. Eno dodje . . . Djevo, tvoj gnjev? prodje . Gospodičić ljubi, Opet konac gubi. Majka kara, Svakdan prigovara; A ćerca Milica Svakdan gleda nica. Stanko Vras.