Topola

101

Prelj übij erd sine ! s) Među darovima, milostima i prednostima, kojima je Svevišnji i svemogući Stvorae Bog obdario i uresio ljudsku narav pri njezinu početku, čini mi se, da je najosobitija i najizvrsnija ona blagodat, da čovjek može i onda, kad se nalazi u stanju smrtnosti postići neku vrstu besmrtnosti i još za prolazna života ovjekovječiti svoje ime i sjeme. To se događa preko naših potomaka, koji su potekli od nas u zakonitu braku, čime nam se ponešto nadomješta, što smo izgubili grijehom naših prvih roditelja, kojima je rečeno bilo, da će umrijeti, jer nijesu slušali Stvorčevih zapovijedi, i što će ovo tako divno stvorenje, u kojem bješe čovjek stvoren, smrću uništeno biti. No upravo tim načinom rasplođivanja ostaje u djeci ono, što su roditelji izgubili, a u unucima ono, čega je ponestalo u djeci, pa tako dalje sve do časa sudnjega dana, gdje će Isus Hrist Bogu ocu predati svoje kraljevstvo mira bez ikakove pogibli i grješne mrlje. Tada će naime prestati svako rađanje i kvarenje, prestat će stalna mijena elemenata, jer će toliko željeni mir biti sklopljen i usavršen, a sve će stvari biti privedene k svomu kraju i cijelji. Ja dakle ne bez pravedna i valjana razloga hvalim Bogu, svomu uzdržavatelju, što mi je dao, da vidim, kako je moja sijeda starost s nova procvala u tvojoj mladosti. S toga, kada moja duša, s voljom onoga, koji sve upravlja, ostavi jednom ovaj čovječji stanak, ne ću se posvema smatrati mrtvim, već ću misliti, da moja duša odlazi s jednoga mjesta na drugo; jer ja u tebi i po tebi u svojoj slici ostajem vidljiv na ovome svijetu živući, videći i općeći s poštenim ljudima i svojim prijateljima, kao sin sam i običavao. Ovo moje općenje, istinabog, nije bilo prosto od grijeha (svi naime griješimo i neprestance zovemo Boga,