Topola

130

da se znade okoristiti svojim sposobnostima, da zna živjeti i usrećiti se. Napokon, kada to dijete, koje je ujedno rob i tiran, puno znanja, a bez razbora, jednako slabo tijelom i dušom, bace u svijet, gdje pokaže svoju nesposobnost, svoju oholost i svoje mane ; ono nas sili, da oplakujemo nevolju i opačinu ljudsku“. (Str 141., sv. II.): „Ne mogu odoljeti srcu, a da ovdje ne istaknem lažno dostojanstvo onih uzgajatelja, koji, ludo se gradeći mudarcima, ponizuju svoje uzgajanike i najvole s njima postupati kao s djecom. No ne samo, da takovim načinom ne smiješ gušiti mlađane hrabrosti svoga uzgajanika, već ne smiješ ničesa propustiti, što je potrebno, da mu dušu uzdigneš“. (Str, 151.) : „Nikad se ne ću utruditi ponavljajući: Sve pouke davaj uzgajaniku radije u činima, nego li u riječima. Neka se iz knjiga ne uči ništa, šta se može naučiti iz iskustva“. (Petits Chefs d’ oeuvre, str. 20.): „Ako je njegovanje znanosti štetno ratnim svojstvima, još je škodljivije ćudorednima. Od naše najranije mladosti bezuman uzgoj kiti naš duh i kvari naš sud. Odasvud vidim neizmjerne zavode, gdje velikim troškovima mladež uzgajaju, da je nauče svašta osim njezinih dužnosti. Vaša djeca ne će zuati svog vlastitoga jezika, no govorit će nekoliko drugih, koji se nigdje ne govore. Znat će kovati stihove, koje će jedva moći razumjeti. Ona dakako ne će znati razlikovati bludnju od istine, a bit će im poznata umjetnost, kako će udesiti, da istina drugima ostane sakrita; ali ne će znati, što znače riječi; veledušnost, pravičnost, umjerenost, čovječnost, hrabrost“. Ova dakle četiri pedagoga jasno izrekoše ideju, da čovjeka valja uzgojem voditi najprije kreposti, a ne k učenosti ; ali i to, da uzgoj značaja treba da bude najbliža cijelj uzgoju, a znanje tek podređena. ni) (Str. 93. i 99.) Zornost obuke. Polag naučne osnove Ponokratove imao je Gargantua tri sata prije podne, a toliko i poslije podne. Ostalo vrijeme ispunilo se izmjenice razgovorima s učiteljem, ponavljanjem, razmatranjem prirode, vježbanjem tijela i zabavama.