Topola

139

onda. Mi se učimo, ne da živemo, već da disputujemo, a naš nas uzgoj osposobljuje većina za sveučilište, nego Ii za svijet. . . . „Vrijeme djece valja trošiti u to, da steku ono, što će im biti korisno, kad odrastu, radije, nego da im glave napune tričarijama, na koje većina redovito ne će za svoga života nikada više ni pomisliti, a niti im ne treba da na to pomisle". (§. 164.) : „Može li biti išta smješnijega, nego li kad otac svoj novac i vrijeme svoga sina u to trati, da ga nauči rimski jezik, premda ga u isto vrijeme određuje za trgovinu, u kojoj mu latinštine ne treba. Bili čovjek mogao vjerovati, da dijete treba siliti, da nauči početke kojega jezika, kojim se ne će nikad poslužiti u zvanju, za koje je određeno, a da među tim zanemari svoj lijepi rukopis i sastavljanje računa, što je veoma korisno u svakom staležu, a u velikoj većini poslova od prijeke potrebe? Ako roditelje upitamo čemu to čine, to im se pitanje čini tako čudnovatim, kao da ih upitamo, čemu idu u crkvu“. Rousseau uzgaja svoga „Emila“ za zajedničko čovječje zvanje, te se ne osvrće na određene odnošaje među ljudima u različnim zemljama i staležima. (Emile n’ est pas 1’ homme de 1’ homme, c’ est 1’ homme de la nature.) Uzgajatelj je svoju svrhu postigao, ako se „Emil“ ne da zanijeti vrtlogom svijeta, ako mu je uzgoj pomogao, da nauči sve vrste zvanja, da se prilagodi svakomu stanju života. (Sv. 11., str. 147.): „Kada vidim, kako u dobi najveće djelatnosti mladiće ograničuju na zgoljno Spekulativne nauke, pa kako ih i bez najmanjega iskustva najednom bacaju u svijet i u poslove, onda nalazim, da se isto tako ogrješuju o razum kao i o prirodu, te se više ne čudim, što se tako malo ljudi umije vladati. Kakova im je luda misao puhnula u glavu, da nas uče toliko beskorisnih stvari, dok se ni mrve ne cijeni umjetnost, koja bi trebala, da nas uči raditi. ... I ja sam svoga Emila učio živjeti, jer sam ga učio, da žive sam po sebi i što je još više, da znade stjecati svoj kruh“. (Str. 29.): „Cim smo dotle dospjeli, da svomu uzgajaniku dademo pojam riječi koristan, dobili smo jedno sredstvo više, da njime upravljamo. Ova ga se riječ silno dojimlje, jer ima za nj samo